Otokara baStinikom svojim ne samo u svojoj naslijedjenoj vojvodini Koru^koj, nego i u Kranjskoj i Slovenskoj (vindickoj) marki, koje bijaSe primio od svoje supruge Agneze- No potonja bijaSe svoje zemlje jo§ god. 1262. namijenila svomu najblizemu rodjaku, ugarsko-hrvatskomu kralju Beli III, otcu Stjepanovu. Proti Otokaru dize se medjutim jo§ i akvilejski patrijarka Filip, brat koruSkoga vojvode Ulrika. Premda se bijaSe prije odrekao svih svojih nasljednih prava, ipak se sada pomamio za svjetovnom vlaScu i za bastinom iza brata svoga, te obladao Koruskom i ostalim zemljama. PoSto ceski kralj nije htio izdati bjegunaca ni vratiti ugrabljenog krunskog blaga ni gradova na medji, odluii Stjepan zaratovati na njega. On se s toga zdruzi s akvilejskim patrijarkom Filipom. Cini se medjutim, da ni Otokar nije stajao skrstenih ruku, nego da se je i on ogledao za saveznikom. A najnaravniji saveznik bio mu je nedvoj- beno pretendent Stjepan, sin kralja Andrije I. od trece zene Beatrice Estenske. Taj Stjepan (»Posthumus«) bio se je do mile volje nalutao po svijetu; neko vrijeme boravio je kod svoje polusestre, aragonske kraljice Jolante, a onda je bio nac^elnikom (potestas) u talijanskom gradu Raveni. Odatle je morao pobjeci, te posao u Mletke, gdje se udomio i ozenio Tomasinom iz patricijske porodice Morosini. Ako je mletafka obcina vec prije radila u prilog udovici kraljici Beatrici i njezinu sinu, to je sada jo§ vise pregnula, da pomogne svomu sugradjaninu, kad je snovao obladati drzavom svoga polubrata. Nema gotovo sumnje, da je i ce§ki kralj, postavsi najblizim susjedom mletac^ke obcine u Istri, upotrebljavao BeatriSina sina, da smeta ugarskomu i hrvatskomu kralju Stjepanu VI. Borbe izmedju oba kralja svrsise se primirjem, §to ga utanadiSe 16. listopada 1270. Primirje imalo bi trajati do 11. studenoga 1272. To vrijeme smijerase Otokar upotre- biti, da skrSi svoga suparnika, akvilejskoga patrijarku Filipa. Vec u studenom podje on s vojskom preko Semeringa, pokori Kranjsku, posto je Ljubljanu i Kostanjevicu nakon kratkoga odpora osvojio, a na to provali u KoruSku, te i nju svlada. No upravo sreca Otokarova probudi zavist u kralja Stjepana, te on skupi vojsku od nekih 60.000 Ijudi. provali do Semeringa i zakrci pobjedniku povratak na sjever. No Otokar prodje drugim, mu6nijim putem, te se onda bas oStrim rijecima potuzi zboru kardinala i evropskim vladarima na vjerolomnoga protivnika svoga. Podjedno skupi veliku vojsku od nekih 90.000 Ijudi, te uzevsi sa sobom strojeve za podsjedanje provali uprvoj polovici travnja 1271. preko Morave u Ugarsku. U tinji 6as osvoji on Devin, Pozun, Trnovo, Njitra, te za tri tjedna zauze velik dio Ugarske sve do rijeke Grona. Na to prijedje kod Pozuna preko Dunava, otjera 9. svibnja Ugre i Kumane, koji mu htjedo^e prelaz zakrditi, te osvoji 15. svibnja ugarski Starigrad i razori Mo§onj (Mysenburg). U to bijaSe i kralj Stjepan skupio svoju vojsku onkraj Rabnice. No ipak posla vesprimskoga biskupa i bivSega bana Rolanda nudeci Otokaru mir. Otokar medjutim ne privoli, ne htijuci vratiti osvo- jenih krajeva. Na to se 21. svibnja zametnula bitka izmedju Mosonja i Rabnice. Oba kralja svojatahu za sebe pobjedu. Otokar je tvrdio, da je Ugre suzbio i s velikim gu- bitcima odtjerao preko Rabnice. No potonje zgode pokazuju, da se boj nije svrSio njemu u prilog. On morade brzo uzmaknuti prema Betu, toboz radi pomanjkanja hrane, pa£e njegova se je vojska razasula, tako da su Ugri mogli bez zapreke provaliti na Moravsko polje i pustoSiti juznu Moravu sve do Brna. Posto je i Stjepanov surjak, dolnjobavarski herceg Henrik sa 1000 vojnika provalio u Austriju, pokaza se sada i Otokar skloniji miru. Stalo se o miru razpravljati, ne zna se, gdje ni kada. Stjepana zasiupaSe vesprimski biskup Pavao, pokladnik Egidije, bivSi ban Roland (Lorant) i podkancelar Benedikt. Vec 2. srpnja jamiio je kolofiki nadbiskup Stjepan sa §est drugih biskupa, da ce njihov kralj sve pogodbe toCno i vjerno drzati, a isto je udinio i solnogradski nadbiskup sa §est biskupa za Otokara. Izpravu o miru potvrdio je kralj Stjepan 3. srpnja u svom logoru kod Pozuna, a ieSki kralj 14. srpnja u Pragu. Poglavite pogodbe mira bijahu:
