plemena Drusina (Drusma, Durusma) i magislni Stjepanu, svomu madonoSi (ensiferi), kojom njima za njihove vjerne sluzbe darova selo Gorjani u Vukovskoj zupaniji. Time, polozi on temelj potonjoj mod knezovb. Gorjanskih. Ugled hercega Bele bijaSe tolik, da su gradske obcine u Dalmaciji stale u svojim izpravama spominjati njegovo ime mjesto otceva. Tako citamo u jednoj spljetskoj izpravi od 20. lipnja 1269.: >u vrijeme Bele slovinskoga hercega i rodjenog gospodina* (temporibus Belae Sclavoniae ducis et domini nati.). No slava hercega Bele nije dugo trajala. Negdje u Ijetu jo§ iste godine 1269. stigla ga je smrt. Otac njegov, kralj Bela, bijaSe sa smrti svoga Ijubimca sina gorko raztuzen. U jednoj je svojoj povelji od 3. listopada 1269. probugario razcviljeni otac, sto ga je gospodin Bog lisio >premiloga« sina Bele, presvijetloga hercega citave Slavonije. Otac se osjeca nesrecnim, pak sluti, da ga je Bog mozda »ranio strjelicama vjecne goriinec radi njegovih grijeba. Da okaje svoje grijehe, izmiri se sada ubogi otac s »premilim prvorodjencem svojim, slavnim kraljem Stjepanom, koji mu je jedini preostao na njegovu utjehu.« Smrt hercega Bele kao da je zaista smeksala srce nesrecnoga kralja Bele prema prvo- rodjenomu sinu. No Stjepan, mladi kralj, kao da je slabo za to mario, premda ga je otac u to imenovao hercegom citave Slavonije. U Stjepanovoj glavi rojile su se tada sasvim druge misli. O pravom, iskrenom sporazumku izmedju otca i sina nije bilo ni govora, jer su se oba i u politifkim pitanjima razilazili. Bela III. radio je upravo sustavno u prilog gradjanstvu i njemaCkomu zivlju. Stjepan nasuprot nije za strance mario, pace ih je zavrgavao, te su i Sasi u Erdelju god. 1267. stajali uz otca a proti njemu. Nadalje je kralj Bela — postomu senastojanjeizjalovilo, da se dokopa bastine Babenberga -, svom snagom radio, da zive u slogi i prijateljstvu s Ceskim kraljem Otokarom, pak mu je s toga dao svoju unuku za zenu, dok je svoga mladjega sina ozenio njegovom necakinjom. Mladi kralj Stjepan svracao je opet svoje oci na posve drugu stranu, da obezbijedi svojim potomcima bolju buducnost. Jos u rujnu 1269. stigo^e na Stjepanov dvor Ijudi iz daleke zemlje, poslanici naime Karla I. Anzuvinskoga, od dvije godine kralja obiju Sicilija (Napulja). Oni ce u ime svoga kralja utanaciti savez s prijestolnim nasljednikom ugarskim. Kralj napuljski obeca- vase Stjepanu, da ce ga pomagati proti svim njegovim neprijateljima, narodito proti Nijemcima i njihovim privrzenicima, koji bi njemu bili blizu na d;etiri dana puta, kao i proti svima, koji bi htjeli oduzeti mu koju zemlju ili bi njegove podanike bunili. 06ito je taj savez bio naperen proti staromu kralju Beli, a mozda i proti CeSkomu kralju Otokaru, kojegaje drzava medjasila sa Stjepanovom obla§cu, odkad je taj postao hercegom hrvatskim. No jos se neSto torn prigodom utanaSilo. Poslanici zamoliSe Stjepana u ime svoga kralja, da bi svoju mladju kcer Mariju dao za zenu napuljskomu kraljevicu Karlu Hromomu. Stjepan to ob)eru6ke prihvati, pate i sam zatrazi za svoga prvorodjenog sina Ladislava ruku napuljske kraljevne Izabele (Elizabete). Malo dana zatim podje kraljevna Marija s poslanicima na put u Napulj, da ondje postane pramati porodice, koja se je poslije popela na hrvatsko i ugarsko prijestolje. U to je obolio stari kralj Bela. Shrvala ga zalost i tuga. Za tezke bolesti njegovaSe ga kci Ana, udovica Rastislavljeva i punica Otokarova. Ana skloni otca, koji nije nikako mogao zavoljcti svoga sina, te je njoj predao mnoge drzavne dragocjenosti iz kraljevske riznicc, kao jednu krunu, ma6, draguljima i biserjem oblozeni kriz, zlatne lance, zlatne i srebrene posude. Pun nepouzdanja prema sinu preporu^i Bela malo pred smrt kralju Otokaru svoju suprugu, kcer Anu i »sve velikaSe, koji su mu vjerni bili«; on zamoli, »da bi im Otokar dao utodiSte te ih otiinski zagrlio, i podao im savjeta i pomodi, ako bi se kad poslije njegove smrti k njemu utekli.« Na to umre kralj Bela 2. svibnja 1270- Za suprugom leze brzo i kralj ica Marija u grob.
