(principum) i vojnika. Tu u Kninu skupila je takodjer sabor hrvatskih svjetovnih i du- hovnih knezova, da s njima razpravlja o poslovima kraljevstva. Dok je kraljica Marija sa sinom, hercegom Bel ;m, stolovala u Kninu, zgodilo se, da je kraljevska posada u gradu Klisu, u kojoj je bilo i Ugara, za zetve iz obijesti provalila na Solinsko polje, pak tamo stala Spljccanima otimati njihove plodinc. Kad se je to proculo u gradu Spljetu, neki vatreniji mladici planu§e i pohitase, da silu suzbiju silom. Oborise se na posadu i ubiSe torn prigodom dva Ugrina. Cuvsi za sve to kraljica Marija, koja je jos od provale Tatara mrzila Spljecane, odiuci svima silama osvetiti sc Spljetu. Gradsko vijece posla doduse k njoj poslanike, da ju umire i zadovolj§tinu ponude; ali ona ne htjede izprika ni slu§ati. Ostavi s vojskom Knin i udje u Klis, da odanle kazni Spljecane. Gradjani poslaSe na to k njoj nadbiskupa Rogerija; no ona sve bjesnija malo da i njega ne baci u tamnicu. PoSto ni dalja poslan- stva nisu koristila, a vojska kraljiiina stala udarati na Spljet, te pocela paliti, harati i robiti, to se napokon i gradjani pripremiSe na odpor. Sad se kraljica posluzi prevarom. Posla Spljeoinima 6etiri kneza i do trideset samo madem oruzenih vojnika, da se toboz pogode s dobra sa Spljecanima. Ti povjerovase ludo i poslase iz grada svoje zastupnike na dogovor. No kraljidini Ijudi zarobise te poslanike, po imenu Desu Mihaljevica i sina njegova Nikolu, Mihajla Leonardovica, Ivana Vitaljevica i Petra Crncica, same gradske sudce. Kraljica na to ode iz Klisa i odvede zarobljene Spljecane u Knin, gdje su 6amili u tamnici do dvije godine. Kad se je na to kraljica vratila u Ugarsku, siljali su Spljecani svoje poslanike pred kralja s molboni, da pusti na slobodu njihove neduzne sugradjane. No kraljica znala je to svaki put zaprijeciti. Tek nakon dvije godine uredi sve to ban Roland, koji je bio podjedno knez grada Spljeta. Kralj pusti na slobodu zarobljene sudce spljetske, a mjesto njih primi, dosavSi u Hrvatsku, u Bihac na Uni dvadeset djecaka za taoce i jamce, da ce Spljet ostati vjeran i odan njegovoj kruni. Jedva §to je kralj Bela III. ovakim naCinom smirio smutnje u Hrvatskoj i Dalmaciji, planuse Ijute razmirice izmedju njega i prvorodjenoga mu sina Stjepana. Kralj Bela HI. bija§e prema utanacenim pogodbama koncem ozujka 1261. zajedno sa suprugom Marijom i s oba sina po§ao u Bee, pak se sastao s ceskim kraljem Otokarom. Kralja su pratili jo§ liali^ki knez Danilo Romanovic, maCvanski ban Rastislav sa svojom kcerju Kunigundom, srbski kralj Stjepan Uros sa sinovima Dragutinom i Milutinom, i do petdeset odlicne gospode i velikaSa. Tom prigodom ne bi samo papom potvrdjeni ugovor mira podpisan, nego je deski kralj takodjer zamolio Belu, da mu dade svoju najmladju kcer Margaretu za zenu. No dvadesetgodisnja djevica ne htjede ni cuti, da ostavi samostan, u kojem je dosad boravila; za to se Otokar zaruii s lijepom Kunigundom, kcerju bana Rastislava, a unukom kralja Bele. Vjentianje bi obavljeno 25. listopada u Pozunu, a na to bi mlada kraljica na Bozic s velikim slavljem okrunjena u Pragu. Zenitbom tom sljubio se kralj Bela III. tijesno s ^eSkim kraljem. No to nije bilo pocudno prvorodjencu sinu njegovu Stjepanu, koji je takodjer bio kivan na otca i majku, sto su vi§e voljeli i mazili mladjega brata Belu. U proljecu 1262. bukne oth rat izmedju otca i sina; no ipak podje za rukom zaprije6iti krvoprolice u kraljevskoj poro- dici. U Pozunu dodje do mira, koji je bio osobito povoljan za mladoga kralja. Stjepan je odsad kao »mladji kralj* drzao iitav iztodni dio driave s Erdeljem i zemljom Kumana, zatim je dobivao polovicu od dohodka soli. Oba su kralja, svaki u svojoj drzavnoj polo- vici, bili posve suvereni; svaki je imao svoga kancelara, Bela nadbiskupa ostrogonskoga, Stjepan nadbiskupa koloikoga, svaki je imao svoga podkancelara, svoje zasebne drzavne i dvorske Cinovnike. Odnosi izmedju otca i sina ne bijahu ni nakon mira dobri Vec nekoliko mjeseci poslije sastadose se oba nadbiskupa i drugi crkovnjaci u mjestu Po- roszlo na srednjoj Tisi, te moradose pozunskomu ugovoru pridati nove ustanove i raz- jaSnjenja; suviSe biSe na zelju obaju kralja ugovori od pape potvrdjeni, i odredjeno, da
