svoga gospodara. Mladi je kralj Stjepan morao ostaviti Gradac i povuci se na jug u Ptuj, dok su Otokara na Bozic u Gradcu proglasili za vojvodu Stajerskoga. Osudna borba uzplamtila je godine 1260. Otokar sa svojim prijateljima i privrze- nicima skupio vojsku od lOO.OCK) Ijudi, a i Bela sa svojim rodjacima i saveznicima po- digao jednako brojnu vojsku. Vojske polegle s obje strane Morave na medji austrijsko- ugarskoj. Ugarska vojska utaborila se na lijevom brijegu Morave, do dva sata sjeverno od Pozuna; ceSka vojska zapremila Moravsko polje uz desnu obalu rijeke. PoSto su obje vojske kroz vise tjedana jedna nasuprot drugoj stajale, prijedje 13. srpnja jedan dio ugarske vojske s mladim kraljem Stjepanom preko rijeke i utabori se kod Kressen- brunna (Kroissenbrunna). Na te cete obori se srediste Otokarove vojske i natjera ih u bijeg. Mladi kralj bi smrtno ranjen i jedva iznese zivu glavu. Bjegunci smetose ostatak ugarske vojske s onu stranu Morave; sam kralj Bela morade uzmaknuti u nutarnjost svoje drzave, ostavivsi svoj logor sa svim blagom isvomzairom neprijatelju, koji je na to slavodobitno bez zapreke prodro do Pozuna. Tu ga potrazi palatin Roland, te mu ponudi mir. Utanaceno bi: kralj Bela i sin njegov Stjepan odiicu se posve Stajerske, koju pre- pustaju Otokaru. Da se utvrdi mir i sporazumak, vjendat ce se mladji sin kralja Bele, po imenu Bela, s Kunigundom, necakom kralja Otokara, a kcerju markgrofa Otona Braniborskoga. Papa ce mir potvrditi, pak ce ona stranka, koja ga pogazi, platiti 11 000 maraka srebra u papinsku riznicu. Oba kralja, (5e§ki i ugarsko-hrvatski, sastat ce se do godine na uzkrs u Becu, da podpisu mir; dotle ce cetiri ugarska velikasa ostati kao taoci kod ceskoga kralja. Uslijed toga mira morao je i ban Stjepan sa svojim 6etama izaci iz Ptuja, koji je doslije hrabro branio, i vratiti se u svoju banovinu. Za ratovanja s 6e§kim kraljem nije kralj Bela zanemario hrvatskoga kra- lj evstva. Jos 12. sijecnja 1257. izdade on »gostima« u Jastrebarskom u zupaniji Podgorskoj povelju, kojom im podijeli jednake slobostine kao i »gostima« u Petrinji i Samoboru. Podjedno zapovjedi banu 6itave Slavonije i kapetanu Stajerskomu Stjepanu, da tima gostima doznaci ne§to zemalja u okolisu njihova mjesta. U primorskim stranama vla- da§e u to vrijeme najveci mir. Ban Stjepan vrsio je u dalmatinskim gradovima, naro- tito u Spljetu i Trogiru, knezevsku vlast, dok su hrvatski knezovi obavljali u istima gradovima Cast naCelnika i potestata. Bana ditave Slavonije Stjepana zamjenjivali su u njegovoj odsutnosti »primorski« bani, koji se takodjer zovu bani »Hrvatske i Dalmacije*. Tako je god. 1243. primorskim banom (banus maritimus) bio neki Stjepan, a god. 1259. knez Butko, sin Julijanov, koji se bijaSe proslavio za tatarske provale. Baš ti primorski bani stražili su budnim okom u hrvatskom primorju, te su polučili, da su Hrvatska
