i poimence ne gospodju Beatricu, udovicu kralja Andrije, i njezina sina«. Upravo radi toga žurio se je Bela, da što prije osigura prijestolje svomu sinu Stjepanu. Kad se je 20. kolovoza 1245., na Stjepanje, desio u Stolnom Biogradu i ondje skupio drzavni sa- bor, dade on po tadasnjem obicaju svojega sina, petgodisnjega Stjepana okruniti za kralja i Jmenova ga podjedno hercegom hrvatskim. Od toga casa ne zove se vise ban Dionizije hercegom, poSto je ta cast zapala potomka kraljevske krvi. Mladi kralj Stjepan zaru6en bi tada s kumanskom djevicom Elizabetom, da bi se tako Kumani jo§ bolje priljubili porodici Arpadovoj. Vec odprije bijaSe Bela dao svoju kcer Anu ruskomu knezevicu Rastislavu Mstislavicu za zenu, a uz to mu podijelio knezevinu Halic. No Rastislav ne mogaSe se ondje odrzati, vec se 1244. vrati u Ugarsku, na sto ga kralj na koncu godine 1246, imenova banom hrvatskim, po§to je dotadanji ban Dionizije postao palatinom u Ugarskoj. Osignravsi ovako svoju porodicu snovase o tom, kako da se osveti austrijskomu hercegu Fridriku II. Ratobornomu iz kiice Babenberga. Taj ga bijaSe za tatarske provale upravo nemilo orobio, otevSi mu tri medjasne zupanije: mosonjsku, Sopronsku i zeljeznu. Jo§ na koncu godine 1245. utanaci Bela s (^eSkim kraljem Veceslavom I. savez proti austrijskomu hercegu. U Ijetu 1246. provali Bela s brojnom i dobro opremljenom vojskom u Austriju. Na desnom brijegu Litave, nasuprot Novomu Mjestu utabori se ugarska vojska; na drugoj obah rijeke smjesti se vojvoda Fridrik II. sa svojim cetama. Dne 15. lipnja stadose prednje cete ugarske, Kumani i druzina knezova Frakapana prelaziti preko rijeke. Boj zapoce i postajase sve zesci; Kumani bise suzbiti ili okrenuse namje- rice po obidaju ledja; Fridrik, koji se je borio u prvim redovima, pohita neoprezno za bjezecima; u to mu se srusi konj, pogodjen strjelicom u celo, i prije, nego se je Fridrik mogao podici, turi mu netko (po kronicaru Hanthaleru knez Bartol Frankapan) mac u oko i rani ga smrtno. Smjesta prestade boj; Kumani vratiSe se natrag preko rijeke, koju jezgra ugarske vojske jos ne bija§e prebacila. Austrijanci odnijese mrtvo tijelo hercega Fridrika u Novo Mjesto, i tako se svrSi boj bez posebna mira. Smrcu hercega Fridrika II. Ratobornoga, koji je poginuo upravo na svoj trideset i peti rodjendan, ostadose vojvodine Ausirija i Stajerska bez gospodara, poSto je s Frid- rikom izumro muzki rod Babenberga. Za tu bogatu bastinu otimahu se sada mnogi vladari, narocito njemacki car Fridrik II. Hohenstaufovac, ceski kralj Veceslav I., a i ugarsko-hrvatski kralj Bela. Potonji je namah pridruzio Ugarskoj otudjene zupanije: mosonjsku, §opronsku i zeljeznu, a onda se stao pripravljati na boj za baStinu Baben- berga. No u to se proculo, da se Mongoli u Ruskoj spremaju ponovo navaliti na drzavu Belinu. Trebalo je dakle citavu drzavu na sve strane osigurati i za obranu i za navalu. Kralj Bela radio je u tom pogledu godine 1247. i 1248. ba§ groznicavo. Vec odprije postojaSe na izto(^noj granici Ugarske banovina Severinska (od god. 1233.), koja je obuhvatala Malu VlaSku do rijeke Alute, te je bila branik Ugarske prema Ta- tarima i Bugarima. Da bi se ta banovina jos jade mogla otimati neprijateljskim navalama, predade godine 1247. i nju i 6itavu Kumaniju (danaSnju Moldavu) vitezkomu redu Iva- novaca, te utanaci u to ime s njihovim mestrom 1. lipnja poseban ugovor. Ivanovci bra- nit ce svoju banovinu od svih neprijatelja, naselit ce puste krajeve naseljenicima, i osnivat ce varosi i utvrdjene gradove. Svaki novi mestar reda u Ugarskoj polozit ce pri nastupu svoje sluzbe prisegu vjernosti kralju i kraljevstvu. Izmedju banovine Seve- rinske i Bosne osnuje kralj Bela nekako iste godine 1247. banovinu MaCvu, koja se je prostirala u danaSnjoj sjeverozapadnoj Srbiji, i obuhvatala porjeCje Kolubare; vi§e puta pripadale su Macvi jo§ oblasti Branifievo i Kudevo u Podunavlju, a i Srijem, U toj ba- novini Madvi namjesti za bana svoga zeta Rastislava, koji je doslije bio ban hrvatski. Ogradiv§i svoju drzavu na iztoku i jugoiztoku dvjema banovinama, pobrinu se Bela i za kraljevstvo hrvatsko, koje je odlazkom Rastislavljevim ostalo bez gospodara. Prvoro-
