kralja. Na 6elo im stadose stanovaici otoka i grada Paga. U nazoCnosti kraljevoj za- metnula se bitka pred otokom Rabom. JunaSki oto(!;ani navaliSe strjelicama, kopljima i drugim oruzjem oda svih strana na Mongole, koji udari§e u bijeg. Ali vje§tim mor- narima hrvatskima ne mogose uteci moru nevjesti Mongoli. Hrvati ih otvorenih jedara stigoSe i sve do jednoga uniStiSe; mnoge poubi§e, a druge utopise u moru. U torn se boju proslavise i knezovi krd:ki, braca Friderik i Bartolomej Frankapan. Sa svojom rod- binom i druzinom ubise oni nekoliko mongolskih vojvoda i sila vojske, a k tome zaro- bise i neke zive, te ih darovaSe svomu kralju. Ali i oni izgubiSe mnogo svojih rodjaka i Ijudi, pade i sami dopanuse rana. Iza ove pobjede ode kralj Bela uz najvece slavlje na otok Pag, gdje ga primiSe s velikim veseljem. Kako je sav puk bio odu§evljen s pobjede, odluceno bi Mongole sada i na kopnu potraziti, te ih sasvim protjerati. Odu§evljeni Pazani snabdjese u to ime kralja svim potrebitim, pace mu darovase i novaca, a na to kralj sa slavodobitnim otocanima (Frankapanima) odplovi prema P o d g o r j u, da se tamo izkrca Ali tu se na morskoj obali zametnu Ijuta borba. Kralj se je vec zivo pobojao za svoju glavu, kad mu u osudni 6as stigo§e u pomoc one hrvatske Cete, koje su branile klance u Velebitu. Na celu im bijahu braca Kres, Kupisa i Rak iz Snjema. Kralj Bela prica sam o junactvu ove brace ovako: >Zestoka bitka s Tatarima jur je zapoCela na obali morskoj, a ja sam stajao obkoljen od mnozine borecih se ceta mongolskih; mrtva tjelesa mongolskim strjelicama i macevima ubijenih junaka lezahu oko mene nagomilana kao zid i ograda, i to u tolikom broju, da nisam mogao ni napred poci ni natrag uzmaknuti, nadajuci se pomoci od jedinoga Boga: — kad iznenada, u vrijeme najzeScega boja i najvece opasnosti doletiSe tri brata Kres, Kupisa i Rak sa trideset i osam brace i rodjaka svojih iz ravnoga Srijema, kao iz neba poslani angjeli, te pobivsi se s tatarskim 6etama pro- drije^e kroz najgusce gomile tatarske do mene, spasose moju glavu i kraljevsku zastavu, i podijelise tim meni i mojim braniteljima novu snagu. Junacina Kres, ugledav§i nekog tatarskog vodju, koji je potajno niSanio lukom svojim na mene, naperi svoju strjelicu na njega, te mu prostrijeli obje oc^i, i odsijede mu zatim glavu u mojoj nazocnosti, te mu baci truplo u dubljinu morske pucine. Zatim navali smjelo sa svojim drugovima na ostale cete mongolske i na §ance njihove, obrativ se onamo, gdje je bila najzeSca bitka, te stade neprijatelje sjeci ma^em, gaziti nogama i bacati trupla njihova u more kao guske u ribnjak . . .« Boreci se ovako braca Kres, KupiSa i Rak uz svoje rodjake kao mladi lavovi, posto ih je dvadeset i pet mrtvih palo, suzbise srecno Mongole iz blizine kraljeve. Na to se sjediniSe s ostalom hrvatskom vojskom, udarise s njom poput i)lahe kise na uzmi- cuce Mongole, te ih napokon natjeraSe u bijeg. Pobjeda hrvatska u Podgorju bijase sjajna, a poraz Mongola podpun. Od Mongola pogibe neki V u 1, ponajznatniji vojvoda iza kana Batija, a ubi ga strjelicom knez Aleksandar od plemena Abova u nazodnosti samoga kralja. Uz Aleksandra proslavi se u bitci jos hrvatski ban Dionizije, zatim knez Hudina, zupani Abraham i Nikola od Moravda, knezovi Tomo, Filip i Lovro Radici, Ivan knez Okicki, i mnogi drugi, kojih poimence ne spominjemo. Razbijeni Mongoli umakose u nutarnju zemlju sve prema izvoru rijeke Krkc. Odanle predjole u Bosnu, Srbiju i Bugarsku, te opustosise te zemlje. U Hrvatsku ne vratiSe se nikad vise. Pod jesen 1242. vrati se kralj Bela s banom Dionizijem i mnogim drugim velmo- zama i junacima u Slovinsku zemlju, poimence u Zagreb. Ali nadje taj grad gotovo sasvim razvaljen, zato se morade nastaniti kod krizevaikoga vlastelina Hudine, koji jc svoga kralja bas gospodski dvorio. Bela ostade viSe mjeseci u Slovinskoj zemlji, nasto- jeci odanle tuznu svoju drzavu podici iz praha i pepela.
