cegom hrvatskim. Najvise se je trudio oko toga zagrebacki biskup Stjepan, kojemu je vec radi njegove biskupije bilo stalo, da dodje do sloge i sporazumka izmedju otca i sina. Zahvalni Bela izdade zato jos one godine zagrebackomu biskupu povelju, kojom mu darova zemlju Pser ili Psarjevo. Izmirivsi se Bela s otcem, vladaSe odsad gotovo kraljevskom vlaScu ne samo u citavoj Hrvatskoj i Dalmaciji, nego i u prekodravskim ugarskim zupanijama: Zalajskoj, Simezkoj i Baranjskoj. Pa6e i preko Save sezala je nje- gova vlast u Bosnu i Humsku zemlju. Prema tomu nije se vise nazivao naprosto »her- cegom Dalmacije i Hrvatske*, vec je primio ponositi naslov: »po Bozjoj milosti kral) i herceg citave Slovinske zemlje* (dei gracia rex et dux totius Scla- vonie). Sijelo mu je medjutim i dalje bilo u Hrvatskoj, narocito se spominje drevni grad Krapina kao stolica njegova. Zlatnom bullom i izmirenjem kralja Andrije sa sinom Belom bile su sada uklo- njene sve razmirice, koje su mutile mir i slogu u dva kraljestva. Andrija htjede ugoditi i svecenstvu, pak izdade i njemu povelju, u kojoj su zama§ne narocito dvije ustanove: nijedan svecenik ne moze se dozvati pred svjetovni sud, nego samo pred duhovni; — zatim: svecenstvo je slobodno od svake dace i poreza, — tko bi to od njega silom trazio, smatrat ce se za tata i razbojnika. Sve ustanove medjutim slabo su vrijedile, posto Andrija u obce nije bio muz, koji bi se bio mogao drzati prava i zakona. On je izdao zlatnu bullu, jer je bio na to prinudjen; on je oprostio sinu, ali ne od srca. Ne prodje mnogo, a kralj stade sam gaziti redom ustanove zlatne bulle. Kad Andrija nije pazio na zakon, nijesu naravno ni velikaSi, pak tako zavlada naskoro opet stari metez. Vec 15. prosinca 1222. morao je opet papa Honorije III. posredovati. I sa sinom Belom zavadi se Andrija ponovo. Povod razmirici ne znamo, samo je to izvjestno, da je Bela god. 1223. zajedno sa zenom svojom, Grkinjom Marijom, morao pobjeci k austrijskomu vojvodi Leopoldu, koji je bje- gunca rado primio. Na to dade Andrija robiti po medjaSnim krajevima austrijskim, do6im je Leopold pustosio pograni^ne zupanije ugarske. Napokon se Andrija obrati za pomoc papi Honoriju III., koji izradi, da se je u travnju 1224. drugi put izmirio sin s otcem. Tom prigodom obeca austrijski vojvoda Leopold, da ce kralju za poharane zupanije platiti odstetu od 2000 maraka srebra; Andrija opet oprosti sinu sasvim i po- vrati mu hercezku cast. U svibnju 1224. bijase Bela opet u Hrvatskoj i ostade hercegom do kolovoza 1226. U to vrijeme od dvije godine gledaSe Bela, da svojoj hercegovini zacijeli rane, od kojih je vec 6etvrt stoljeca krvarila. Pri torn radu pomagali su ga hrvatski bani Buzad (1224.) i Aladar (1225.), prvi ban Citave Slovinske zemlje (tocius Sclavonic), zajedno sa prvim poznatim primorskim banom Vojnicem (de maritimis banus, 1225.), napokon i ban Valengin (1226.). Jos je Beli bio desna ruka njegov ujak Nikola, markgrof istarski, kojega herceg zove >svojim ravnateljem« (»rectorem nostrum*). Najprije bija§e hercegu stalo, da uredi zagrebaiku biskupiju, koja je za prija§njih smutnja osobito stradala, tako da je i sama stolna crkva sv. Stjepana izgorjela. Kaptol zagrebacki bijase tako osiroma§io, da nije mogao vi§e placati u6itelja za odgojivanje duhovne mladezi. Kraj toga bijase i samo svecenstvo gotovo podivljalo. Trebalo je zato namjestiti na izpraznjenu biskupsku stolicu muza dostojna i odlucna. Tako pade izbor na Stjepana II., dosadanjega kancelara kralja Andrije, koji je bio vjerojatno iz zname- nite porodice Babonica (Blagajskih knezova). Stjepan bude god. 1225. za biskupa po- svecen i djelovaSe blagoslovno do svoje smrti (10. srpnja 1247.). Novi biskup pomagao je hercega ' ne samo u drzavnim poslovima, nego se je i sam trsio ozbiljno oko preporoda svoje biskupije. Veliki protivnik Hrvata, suvremenik njegov, Toma arcidjakon spljetski, kaze za nj, da je bio bogat zlatom i srebrom, pri- jatelj svjetovnoga sjaja, vrlo uljudan, prema svakomu dobrostiv, ali ipak pohlepan za
