A N D R I J A I. (II.)
1205— 1235.
Andrija bio je prvi ugarsko-hrvatski kralj, koji je prigodom krunisanja 29. svibnja 1205. morao poloziti krunitbenu prisegu. No on nije bio čovjek, koga bi prisega vezala. Kako je bio slab i tast, obecavao je svasta, ali nije bio jak ni spreman, da drzi obecanje. Bio je sasvim rob svoje zene Gertrude, kceri Bertolda grofa Meranskoga, koja ga je jo§ za ziva Emerika bunila proti bratu, tako da je na posljedku morala otici iz Ugarske. No namah poslije smrti Emerikove vrati se opet k svojemu muzu, te stade spletkariti proti Konstanciji i sinu joj Ladislavu. Sad je neograniCeno stala vladati Ugarskom, gazedi zakon i narodne obidaje, dozi- vajuci strance, osobito Nijemce, u Ugarsku. Svojim rodjacima razdavala je najznatnije sluzbe i najvece Sasti, cim je dakako vrijedjala ponosito i bogato domace plemstvo.
Vec u prvi 6as svoga vladanja i/radi Andrija, potaknut od svoje zene Gertrude, da su njezina brata, bamberzkoga opata Bertolda, izabrali za ko- loikoga nadbiskupa. Bertold znao je dodu§e ne§to slabo latinski, ali o crkvcnom pravu nije imao ni pojma; k tomu je bio premasio tek dvadesetu godinu i tako upravo nesposoban za tu 6ast. Zato inu ne htjede papa Inocentije podijeliti nadbiskupskoga plaSta; no po§to ga je Andrija neprestano salijetao, privoli napokon i posla mu palij. Ali tim prouzrodi veliko nezadovoljstvo u Ugarskoj. Kao §to je Emerik svoje oCi svracao na Balkanski poluotok, tako se je Andrija uplitao na sjeveru u Haliču ili Galiciji. Na Balkanskom poluotoku pruzalo mu se u onaj
