s toga neka car prestane podupirati takog nevrijednika. Car, kojemu je u to trebalo Gejzine pomoci za rat u Itallji, okani se zaista dalje zagovarati Stjepana. Gejza umrije 1161. u najboljoj muzevnoj dobi. Za sobom ostavi tri nedorasla sina: Stjepana, Belu i Gejzu, i tri kceri. Najstariji sin Stjepan, koji je vec desetak godina obnasao cast hercega, odredjen bi za nasljednika na prijestolju, mladja braca Bela i Gejza dobit ce uz casti i po jedan dio Ugarske, da njima upravljaju kao hercezi. Kako je Gejza gotovo kroz citavo vladanje svoje vodio krvavu borbu za obstanak, nije cudo, da se malo znade o njegovu radu u hrvatskom kraljevstvu. Stupivsi na pri- jestolje potvrdio je po obicaju svojih predaka sve povlastice dalmatinskih gradova. Take je u svibnju 1142. potvrdio sloboStine grada Spljeta, pak ih znatno i razsirio. Kralj obeca Spljecanima, da ne ce traziti od njih talaca u znak vjernosti, da mogu slobodno trgovati po citavoj drzavi njegovoj, da ne ce placati nikakova danka ni poreza, da si sami mogu birati nadbiskupe i nacelnike, koje ce kralj potvrdjivati, da su oslobodjeni od zalazine, kad bi kralj dosao da se kruni ili vijeca o boljku zemlje i t. d. Poslije je kralja zamjenjivao glasoviti ban Bel us (1144. — 1157.), koji se u izpravama vazda spominje namah iza kralja. Za Gejzina vladanja zgodi se jos, da se je onaj dio Dalmacije, koji je bio poli- ticki pod Mletcima, i u crkvenom pogledu odvojio od spljetske nadbiskupije. Smutnje u metropoliji spljetskoj za nadbiskupa Gaudija upotrebi zadarski biskup Lampridije, te izradi u pape Anastazija IV., da je taj 17. listopada 1154. izdao buUu, kojom je zadarsku biskupiju uzvisio na nadbiskupiju, te joj podredio cetiri druge biskupije u Dalmaciji, naime osorsku, krcku, rabsku i hvarsku. Tim bi staroslavna nadbiskupija solinsko- spljetska opet znatno stegnuta i oslabljena. No ni novi nadbiskup zadarski nije se dugo nauzio slavlja. Na ponuku mletacke obcine izdade Anastazijev nasljednik Hadrijan IV. namah druge godine 1155. bulu, kojom podade mletackomu patrijarki Henriku na Gradu i njegovim nasljednicima vrhovnu vlast nad zadarskim nadbiskupom i njegovim podrucnicima.
Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/175
Izgled