kakova mosta. Car zauze medjaSnu tvrdju Hram na lijevoj obali Dunava i zarobi obilat plijen; a zatim podje na zapad, te posjede titav Srijem zajedno s netom podignutom tvrdjom Zemunom. Iza toga vrati se slavodobitan u svoju carevinu. Da bi se zaStitio od daljih navala ugarskih, u6ini mjesto razvaljenoga Biograda glavnom tvrdjom na Dunavu grad BraniCevo, smjesti u nj byzantsku posadu i dade joj za vojvodu Kurtikija. Nedaca kralja Stjepana na dolnjem Dunavu ohrabri brojne mu protivnike. Stadose snovati, kako da zbace s prijestolja kralja, koji je u taj mah u Jegru bolestan lezao. Kad se k tomu jos proculo, da Stjepan ne ce preboljeti, proglasi§e nezadovoljnici za kralja Borisa Kolomanovica, koji se bijase nedavno iz Kijeva svratio u Ugarsku. No Stjepan na jednom ozdravi i dade pogubiti neke buntovnike. Boris pobjeze u Carigrad caru Ivanu, a Stjepan na to odredi, da ni Boris ni njegovi potomci ne smiju nikad vise na kraljevski dvor u Ugarsku. Ali se sada tezko zabrinu radi nasljednika na prijestolju. Sam nije imao od srca poroda, pak komu da ostavi kraljevstvo? Stric Almo je mrtav, a naravni brat Boris pobjegao u tudjinu. U toj ga nevolji utjeSise dva velikasa, koji su nekad bili savjetnici kralja Kolomana, odkrivSi mu tajnu, da jo§ zivi nebogi kraljevic, slijepi Be la, kojega bijahu redovnici nekoga samostana sakrili izpred bijesa Koloma- nova. Stjepana silno uzraduje ta vijest. On dade slijepoga Belu dovesti na svoj dvor i odredi ga s privolom velikasa za svoga nasljednika. Sada stade Stjepan III. raditi, da se osveti caru Ivanu za posljednji poraz na Dunavu. U to ime sprijatelji se sa srbskim velikim zupanom Belom UroSem, koji je takodjer bio kivan na byzantskoga cara, jer mu bijase oteo nekadanju stolicu velikih zupana, naime tvrdi Ras (kod danasnjeg Novog Pazara), te u nj smjestio byzantsku posadu s vojvodom Kritoplom na celu. Stjepan se sporazumio s Belom Urosem, a da bude savez trajniji i tvrdji, zamoli u Bele UroSa kcer Jelenu za svoga nasljednika, slije- poga Belu. Jos bi utanaceno, da ce Srbi i Ugri u jedan mah ustati i provaliti u byzantske pokrajine. Jo§ u jeseni god. 1129. zapocese zajednicku borbu s carem Ivanom. Prvi ustado§e Srbi i razvaliSe tvrdi Ras. Gotovo u isti mah digose se i Ugri, pak otjerav§i grcke posade iz Zemuna i Hrama provaliSe preko Dunava i doprijese pod Branicevo. Vojvoda Kurtikije branio je grad hrabro. On je ostavio posljednji gradske zidine, po§to je nepri- jatelj vec svom silom provalio u grad te ga zapalio. Sad planu car Ivan strasnim gnje- vom. Skupi vojsku da naknadi gubitke; ali uza to odludi nemilo kazniti muzeve» kojima bijase povjerio obranu Rasa i Braniceva. DoprijevSi car Ivan do srbske medje izkali svoj gnjev na nesretnom Kritoplu, kto nije Rasa obranio. Dade ga obuci u zenske haljine, posaditi na magarca i vodati po taboru, da mu se vojnici narugaju. Onda udari prema Branicevu. I tamosnjega vojvodu Kurtikija osramoti Ijuto: obijedivsi ga s izdaje dade ga po ledjima izbiti sibama. Zatim gleda§e, da Branicevo opet sto prije dogradi i utvrdi. Po§to je pak za to mnogo vremena potratio, i uza to mu vojska stala pogibati, koje od nastajuce zime koje od nestaSice, odludi kralj Stjepan brze preci preko Dunava i udariti na iznemoglu vojsku byzantsku. U Ugarskoj zivlja§e medjutim neka odlidna i bogata gospodja latinskoga roda, koja po glasnicima caru izdade, §ta Stjepan snuje. Ivan se uvjeri, da se taj put ne bi mogao ogledati s jaCim kraljem, pak ostavi posadu u Branicevu i stade se vradati kuci. Da ga uz put ne bi zatekla ugarska vojska, koja ce nesumnjivo poci za njim u potjeru, posao je car vele mucnim i gotovo neprohodnim krajem. Uza sve to stize ga ugarska vojska, udari na straznje tete njegove, ali ote samo neke stvari iz careva §atora, kojih ne mogase sobom povesti, jer nije imao teglece marve. Iza ovog okrSaja dodje do mira izmedju oba vladara. Posrednikom mira bio je jamacno biskup Fulbert. Oba se vladara sastado§e na jednom dunavskom ostrvu. Tu se najprije medju sobom obtuzivahu i izvinjavahu, a onda utana6i§e mir, kojega pogodbe
