grobnicu, preporučivši se opatu samostana, da me spominje u svojim molitvama«. Stjepan dakle bijase tezko bolestan i pripravlja§e se na smrt; zato se i zaklonio u samostan, §to ga je sagradila kraljica Jelena, da tamo uz kraljevske grobnice djedova i pradjedova svojih sprovede posljednje dane tuznoga zica svoga. I zaista za citave vlade Zvonimirove nema Stjepanu ni traga ni glasa. On ostade u zabiti, budi da je neprestance poboljevao, budi da nije htio pacati u svjetske posle, posto se bija§e svijeta odrekao. Ali kad je Zvonimir umro ne ostavivSi muzkoga poroda, tada navali sav hrvatski narod, a i Latini, da Stjepan ostavi tihe samostanske zidine i da sjedne na prijestolje svojih djedova. I tako morade Stjepan izaci iz samostana, te bi od citavoga naroda za kralja pro- glasen i svecano okrunjen. Stjepan II. pisao i zvao se je poput svojih predsastnika »Boijom milo§cu kralj Hrvata i Dalmatinaca*. Oko njega sabrala se u gradu Sibeniku izabrano cislo svjetovnih i duhovnih velikasa, da mu se poklone i da 6uju njegove zapovijedi. BijaSe tu nad- biskup Lovrinac, biskup trogirski Ivan, vojvoda pomorski Jakov, zupani: bribirski, cetinski, zagorski, poljicki, dridski, zastobrinjski; — a uz njih sila plemstva svih razreda. Na nesredu Hrvata vladaSe Stjepan II. samo dvije godine. On umre na koncu god. 1090. ili u podetku 1091., a na to nastade u hrvatskom vladanju silno komesanje, silne smutnje, koje se na posljedku svrSise tako, da je Hrvatskom i Dalmacijom zavladao kralj tudjega jezika i porijetla, kralj, komu je matica zemlja bila druga kraljevina, naime Ungarija. Kako je naime Stjepanom II. izumrla slavna porodica Kre§imirovica, zapade sada hrvatske velika§e i starjeSine hrvatskih plemena tezka zadaca, da biraju novoga kralja iz nove kraljevske porodice. Ali hrvatska se gospoda ne mogo§e nikako sloziti. O razdoru, koji se bijase sada u Hrvatskoj pojavio, prica se ovo: >Po§to je sav kraljevski rod izumro, nije vise bilo nikoga, koji bi imao u hrvatskom kraljevstvu zakonito naslijediti. Poce indi medju svima velikasima kraljevstva nastajati velika nesloga. Raztrgani na stranke, sad si je ovaj a sad onaj iz puke pohlepe za vladanjem prisvajao vladavinu zemlje, nastaSe nebrojene otimacine, pljadkanja, umorstva i legla svih opadina, jer nije prestajao dnevice jedan drugoga progoniti, napadati i ubijati. Bijase u to vrijeme jedan hrvatski velikas, kojega su njegovi drugovi i suplemenici progonili mnogim uvredama i mnogim stetama, pak ne nadajuci se, da bi se inace mogao toliku zlu oprijeti, ode u Ungariju. Tamo stupi pred kralja Ladislava (brata hrvatske kraljice Jelene Lijepe), te ga stade nagovarati i puliti, da podje osvojiti kraljevinu Hrvatsku, i pokoriti ju svomu go- spodstvu, uvjeravajuci ga pouzdano, da bi to mogao lako izvesti, posto je kralj evstvo izpraznjeno i ostalo bez za§tite kraljevske moci«. Ugarski neki Ijetopisac pi§e opet ovako: »Zvonimirova udovica Qelena), sestra kralja Ladislava, progonjena mnogim ne- pravdama od neprijatelja svoga pokojnoga muza, zaiska u ime Isusa Krista pomo<5 od svoga brata, kralja Ladislava «. Obje vijesti kazu, da je iza Stjepana II. bilo u Hrvatskoj mnogo smutnja i gotovo bezvladje, i da nijesu znali, koga ce za kralja priznati, po§to je bilo mnogo takmaca. No bila je u kraljevstvu i taka stranka, koja je radila za ugarskoga kralja Ladislava, a toj se stranci pribrajahu prijatelji i pristaSe Zvonimirove udovice Jelene. Ne znamo, kako su se stranCari medju sobom ponijeli, ali to se znade, da je protiv privrzenika La- dislavljevih ustala druga stranka, koja je podigla na prijestolje domadega sina, naime biv§ega bana Petra od plemena Sva6ica. Tako bi bar dijelomice priznat kraljem Petar Sva6ic, kojega je pleme bilo tada najuglednije i najsilnije u Hrvatskoj. Cim je postao kraljem, odabra si za prijestolnicu jako utvrdjeni grad Knin u sredini zemlje, da bi odanle lakSe odolijevao svojim supamicima.
Ako je ugarski kralj već odprije bio donekle sklon, da se odazove svojim privrženicima i prijateljima sestre Jelene, nije vise krzmao čuvši, da je jedna stranka hrvatska
