Ali naskoro svanuše crni dani za papu Gregorija VII. Njemački kralj svladao papine pristaše a svoje protivnike u Njemačkoj, onda digao vojske, pak će u Italiju, da se osveti Gregoriju. Pao pod Rim, i obkolio papu u njegovoj prijestolnici. No papa ne klonu duhom. On muzevno uztraja, te se ne dade uplasiti, a u isti cas dize iznova na noge svoje pristase u Njemac^koj, da tako prisili kralja na povratak u domovinu. Svi vladari Evrope neka pomognu papinovcima u Njemackoj, a najviSe hrvatski kralj Di- mitrija Zvonimir, i njegov §ura ugarski kralj Ladislav. I oba se kralja zaista slozila, te god. 1082. provalila u njemacku tad pokrajinu Korusku, gdje je Henrikovu stranku vodio vojvoda Leopold. Kazu njemacke knjige, da je Zvonimir izprva bio dobre srece, no na posljedku da je Leopold izagnao hrvatske 6ete iz svoje vojvodine, i da nije bilo nove magjarske vojske u pomoc, nastradala bi i sama Hrvatska. No tako se hvale Nijemci, a od Hrvata nije nitko zapisao, kako je u istinu bilo. Tri godine zatim, dne 25. svibnja 1085. umre veliki papa Gregorije VII. Premda je Dimitrija Zvonimir koji put pomagao svoga zastitnika Gregorija, ipak je inace bio prijatelj mira. Vi§e puta spominje se u njegovim spisima, kako je bio srecan, §to mu po >osobitoj milosti Bozjoj vlada mir i tisina u citavom kralj evstvu«. Tada bi Zvonimir obilazio kraljevinom svojom od rijeke Drave i otoka Krka sve na jug do neretavske zemlje, dijeleci pravdu i milosti, podizuci samostane, crkve i ine za- dusbine. Tako pohodi jednom na otoku Krku samostan sv. Lucije, gdje su zivjeli re- dovnici sv. Benedikta, a pristase slavenskoga jezika u crkvi. Da Zvonimir nije progonio pope glagolase, najbolje se vidi po tom, sto je upravo ovaj glagolaSki samostan na- dario zemljom ili >ledinom's, kako se jos i danas moze citati na kamenu u crkvi sv Lucije na otoku Krku. Najznamenitije djelo Zvonimirova vladanja u Hrvatskoj jest gradnja i posveta stolne crkve biskupa hrvatskoga u Kninu. Jo§ za Zvonimirovih predsastnika naime, a u one doba, kad su dalmatinski gradovi bill u vlasti mletackoj, osjetila se potreba, da se u Hrvatskoj osnuje nekoliko novih biskupija. Tako bise jo§ prije Petra KreSimira ute- meljene tri biskupije: ninska (obnovljena), belgradska i kninska sa sijelom u gradovima istoga imena. Najznatnija, najbogatija i najprostranija od tih triju biskupija bijase kninska u gradu Kninu; ona se je posebice vec od god. 1043. zvala hrvatska biskupija, te je obuhvatala gotovo svu zemlju Hrvata, tako da je na sjeveru dopirala upravo do Drave. Biskup hrvatski u Kninu bio je veoma znamenita licnost na kraljevu dvoru; on je slijedom slijedio svoga kralja i njegov dvor, on je bio predstojnik kraljevske pisarne, te je u kraljevo ime izdavao povelje i izprave. Ovi dakle hrvatski biskupi, kojima je bilo sijelo u hrvatskom gradu Kninu, poze- Ijese, da bi imali dostojne dvore i sto velicanstveniju stolnu crkvu. Biskupski dvori bise podignuti izvan grada u krasnom prijedjelu, koji se i danas jos zove »Biskupija«; a malo podalje poce se jo§ za KreSimira Velikoga ili prije njega graditi veliSanstvena stolna crkva na 6ast blazene djevice Marije. Prvih godina Zvonimirova vladanja bi dovrsena, a god. 1078. slavila se posveta njezina. Na tu slavu dodjo§e svi biskupi hrvatske drzave, na celu im prvostolnik spljetski Lovrinac, zatim mnogo svjetovnih velikasa, zupana i vlastele, da i sam kralj Zvonimir, koji se nastani u svom kraljevskom dvorcu. DoSlo i mnogo poboznoga puka, i tako bi uz veliko slavlje posvecena stolna crkva hrvatskoga biskupa Petra, kojega se ugled bijase time silno podigao. Premda je Zvonimir cijenio hrvatskoga biskupa Petra, a uza to dopustao i hrvatskim popovima, da po rimskom obredu Bogu slavu poje u slavenskom jeziku, ipak je po- glavito slusao savjete latinskoga svecenstva i njihova glavara, spljetskoga nadbiskupa. Moze se reci, da je prvostolnik Lovrinac bio zaista prvi 6ovjek u lirvatskom vladanju. On je bio vazda uz kralja Zvonimira, koji ga je nazivao »svojim duhovnim ocem«. Cini se, da se je nadbiskup Lovro i u svjetovnim stvarima svojim ugledom podigao nad iste
