pošto je i u njem tekla latinska krv, kad ga je rodila majka Latinka. K tomu bio je u rodu ili bar u svojti s najodliCnijim tada porodicama u Zadru, imenito s Madijem i njegovom bracom, koji su obnasali najvece casti u gradskoj obcini. Sam Madije bio je nekad gradski nacelnik, a brat mu Dujam vrlo ugledan gradjanin. On je sa svojom zenom Vekenegom rodio vise djece, od kojih je Petar Kresimir najvi§e volio Ciku, gotovo kao rodjenu sestru. Kad je dakle Petar Kresimir poceo snovati, da otme Mletcanima Zadar, sami su zadarski gradjani radili njemu u prilog. A za Zadrom povedo§e se i gradovi na otocima to radije, sto se je u njima kao i u samom Zadru bilo nastanilo vec mnogo hrvatskih porodica, koje su voljele hrvatskoga kralja, nego mletackoga duzda. Na posljedku nije se tome protivio ni novi byzantski car Isak Komnen, koji se bijaSe netom zacario u Carigradu. I tako se zgodi, da su se jednoga dana Zadar i gradovi na otocima odmet- nuli od Mletaka i dali pod zakrilje PePa Kresimira i hrvatske drzave. Sada bijaSe u vlasti Petra Kresimira citava latinska (ili romanska) Dalmacija sve do usca Cetine, naime gradovi Zadar, Spljet i Trogir na kopnu, a Rab, Krk, Osor s nekim manjim gradovima na otocima. Radostan s toga prozove se Petar Kresimir kraljem Dalmacije, i uzvisi tijem ove gradske obcine na kraljevinu, ravnu Hrvatskoj. A da ne bi bilo vise smutnja ni nesporazumka, uredi Petar Kresimir ba§ potanko, kako ce ti gradovi vladati sami sobom i kako ce se ponijeti prema svomu kralju. Gradovi
latinski ne ce se pokoravati bijelo-hrvatskomu banu, nego jedino kralju Hrvatske i Dal- macije, koji ce vladati njima u ime byzantskoga cara. Svaki grad imat ce svoje oblast- nike, koje ce si birati sami gradjani; najveci je oblastnik gradski nacelnik ili prior, koji upravlja gradom. Zadarski nacelnik bit ce zastupnik i poglavica svih nacelnika, zvat ce se zato strateg ili k a tap an, te ce biti posrednik med kraljem i gradskim obcinama, a predvodit ce i brodovlje gradskih obcina. Kralj Petar Kresimir nadari joS bogato romanske gradove obilatim povlasticama: da ne ce pacati u izbor gradskih zvaniCnika i biskupa, vec da ce potvrditi svakoga, koji bude redovito izabran, da ih ne ce podloziti
