Prijeđi na sadržaj

Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/64

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

šaju osvojiti primorski grad Patru (u sjeverozapadnom dijelu Peloponeza). Gradjani se sami odbrane od slavenske navale, a car Nikifor pretvori na to peloponeske Slavene u kmetove. Kmetovavši njekoliko godina pobune se Slaveni i ustanu na oružje, da se dokopaju stare slobode u vrijeme cara Teofila (vladao god. 829—842), ali se ustanak zlo svrši, jer su Slaveni još jače podjarmljeni nego su prije bili. Nješto slobode pušteno je dvjema plemenima: Milencima i Jezeranima i to s toga, jer su življeli u krajevima, koji su bili od prirode utvrdjeni, pa su lakše mogli braniti svoju slobodu nego ostala helensko-peloponeska plemena, koja su bila razasuta, kako smo već rekli, po poljima kao ratari.

Iz kasnijih vijekova (t. j. poslije devetoga) bivaju vijesti o helensko-peloponeskim Slavenima sve rjedje, dok im se u XV. vijeku gubi i zadnji spomen. Jamačno se to ima tako tumačiti, što je u X. XI. i XII. vijeku pod vladom njekoliko valjanijeh i silnijeh careva državna vlast bila sve uglednija i moćnija kako u Carigradu tako i u provincijama. Razumije se samo po sebi, da je državna vlast vizantijska imala stotinu razloga svuda po Heladi i Peloponezu pridizati i podupirati grčki elemenat, a slavenski sve više potiskivati i uništivati. Onda se grčko pučanstvo opet po malo počelo širiti po selima medju Slavenima. Grčka su se gospoda dakako s preziranjem odvraćala od Slavena, koji su bili njihovi kmetovi, ali prosti grčki narod nije bio takav probirač kao njegova gospoda, nego se sa Slavenima družio i rodjačio. U tom je poslu grčki narod nješto malo primio od Slavena, ali za to su Slaveni sve izgubili: svoje ime, narodnost i jezik i pretvorili se u Grke. Osim više grčke kulture i državne sile, koja je u svemu Grcima prijala, još je jedan faktor sporio helenizaciju Slavena, a to je bila grčka crkva, pod koju su pripadali i helensko-peloponeski Slaveni, samo što oni nijesu imali slavenske liturgije po svojim crkvama kao njihova braća u Bugarskoj.

Iz svega se ovoga vidi, da današnji Grci nijesu pravi čisti potomci onijeh Grka, koji su nam ostavili Ilijadu i Odiseju,