narod ne znam kako bezazlen i dobroćudan. Iz Prokopija — pisca, koji zaslužuje, da mu se vjeruje — vidimo, da se Slaveni u ratno doba ni malo nijesu razlikovali od najstrašnijih varvara srednjega vijeka. U mirno su doba istina bili Slaveni prema svakomu vrlo gostoljubivi, ali ako hoćemo biti pravedni, i mnogi su drugi primitivni narodi vrlo gostoljubivi; pa za to ipak ne možemo za svaki gostoljubivi narod reći, da je golubinje ćudi, kako mnogi misle o starijem Slavenima. Vidjet ćemo, da su polapski Slaveni znali biti grozno okrutni protiv Nijemaca (ne smije se dakako smetnuti s uma, da ni Nijemci s njima nijesu bili bolji), a njekoja slavenska plemena po Rusiji bila su, kako pripovijeda Nestor (i to ćemo pokazati), u svojim običajima i životu strašni divljaci, te su bili malo bolji od ljudoždera. Tko sve ovo uzme na um, taj će uvidjeti, da u istinu dobro i plemenito srce i meku ćud daje samo prosvjeta, a dok je narod varvarski, dotle je on uvijek sklon na svakakve strahote i nečovještva. Ni Slaveni ne čine u tom obziru izuzetka! Ne smijemo biti u svojoj objektivnosti pretjerani, nego nam valja reći, da u starijeh pisaca vizantijskijeh ima vijesti, koje govore o Slavenima kao o čeljadi u svojim domovima mirnoj i pitomoj. Za to ćemo reći, da su u starijeh Slavena nečovječna djela i ratne grozote pripadale medju rijetkosti i dogadjale su se u časovima, kada su se Slaveni kao zaboravili. Znamo, da se mogu često zaboraviti i prosvijetljeni narodi pa počiniti u ratnoj obijesti, što im se kasnije grsti; a kamo li se ne će zaboraviti varvari!
Prokopijeve bilješke dopiru do god. 552. Pisci, koji nastavljaju Prokopija, pripovijedaju manje o slavenskijem provalama; provale su u drugoj polovini VI. vijeka bivale rjedje, ali prestale nikako nijesu. Za što su sada manje prelazili Slaveni preko Dunava? Za to, jer ih se veliko mnoštvo već naselilo u prvoj polovini VI. vijeka po Mesiji. Maćedoniji i Trakiji. Tako ih je dakako bilo manje u zemljama Dunavu na sjeveru. Prava, i jedina je u opće svrha slavenskijeh provala na rečene zemlje bila ta, da ondje izvojuju sebi zemljišta i da se tamo stalno
