Vidjeli smo prije (br. 3), da je Herodot osim pravijeh Skita poznavao i neprave Skite, a to su bili Skiti orači i Skiti ratari. Oni su bili jedni drugima susjedi, a sjedili su njegdje od srednjega Dnjepra do gornjega Buga i Dnjestra. Premda ništa ne znamo o njihovoj narodnosti i jeziku, opet nije nevjerojatno, da su Skiti orači i Skiti ratari bili takodjer Slaveni, ali su bili robovi pravijeh Skita, koje su morali svojim žuljevima hraniti. S jedne se strane zna, da su Slaveni od pamtivijeka bili izvrsni težaci i kopači i da su upravo s ljubavlju obradjivali polja, — as druge se strane ne zna, da bi u onijem krajevima, gdje su življeli Herodotovi Skiti orači i Skiti ratari, igda stajala za dulje vremena kakva neslavenska plemena, nego uvijek nalazimo tamo sve do danas Slavene. To su eto dva razloga, za što mi s drugijem piscima i pomenuta dva plemena takodjer brojimo medju Slavene.
Bez sumnje je bilo u Herodotovo doba još i više slavenskijeh plemena nego li su do sad navedena; ali kako Herodot za druge nije ništa doznao, nama ne ostaje drugo nego se zadovoljiti pukijem nagadjanjem, koje je u toliko osnovano, što znamo, da su se u kasnije — istoričko — doba cijepali Slaveni na veliko mnoštvo plemena, dakle je već i u slavenskoj pradomovini moralo biti zametaka tomu cijepanju, samo je dakako vječna tajna, kakvi su bili ti zameci. Dosta je koješta nesigurno i tamno u Herodota, ali jedna je stvar prilično, ako ne posve sigurna, da pradomovina Slavena leži u srednjojevropskoj Rusiji uz rijeke Bug, (donji, a možda i gornji) Dnjepar, Dnjestar i Don.
Još bismo kako tako pregorjeli, što onako malo doznajemo iz Herodota o praslavenskom narodu i domovini, kad bismo iz drugijeh pisaca poslije njegova vremena doznavali što obilnije i sigurnije o Slavenima. Ali vijesti drugijeh pisaca još su oskudnije od Herodotovijeh, tako da se vrlo malo može o Slavenima razabirati. Kada poslije Herodota prvi put doznajemo za Slavene, već je od onda mnogo koješta promijenjeno; svijet je čisto drugi, jer njim vladaju silni
