u svojoj kronici priopćuje, kako priopćuje i ugovore Olegov i Igorov. U dogovoru izmedju Svetoslava i Cimiska Grci se ne obavezuju ni na što, ne daju Svetoslavu danka ni novčića, a Svetoslav se nasuprot mora zaklinjali, da više ne će vojevati na Grke, pače da će još i sam biti grčki saveznik, ako bi kakav neprijatelj navalio na carstvo. Ugovor je svakako za Svetoslava sramotan i štetan, a za Grke je dičan i koristan, dakle nema sumnje, da je Svetoslav bio nemilo razbit. Dobro je obranio Nestora u ovom poslu veliki ruski istorik Solovjev, koji piše, da je ljetopisac zabilježio o Svetoslavu ono, što su pripovijedali vojnici, koji su se iz nesretne vojne vratili u Kijevo. Tijem je vojnicima stalo dakako do toga, da sebe prikažu u što ljepšem svjetlu, da svoj poraz što više prikriju, a svoje junaštvo što više istaknu. Tako rade svi vojnici, kada se vrate iz nesretne vojne. Pripovijedanje Svetoslavljeve družine moglo se sačuvati do XII. vijeka u kakvom rukopisu, otkud ga je Nestor uzeo i unio u svoju kroniku. Vraćajući se Svetoslav iz grčke vojne dodje do dnjeparskijeh brzica, a tu ga dočekaju Pečenezi, koji su valjada dočuli, kako je Svetoslav u Grčkoj nastradao, pa su ga hotjeli do kraja uništiti, a nadali su se i zlata naći u njega i u njegovijeh vojnika držeći, da se Rusi ne vraćaju iz Grčke posve praznoruki. Svetoslav je hotio odmah prijeći preko brzica i pobiti se s Pečenezima, ali je bilo baš zimsko doba, koje je za prijelaz preko brzica veoma nezgodno. Za to odluči podaleko od brzica čekati proljeće, a kada ga dočeka, onda udari na Pečeneze, ali u zao čas, jer mu vojsku razbiju, i on sam pade u boju. Njegovu lubanju dade pečeneski knez u zlato okovati, pa je iz nje pio kao iz čaše. Tako je zaglavio najvratolomniji junak stare ruske istorije god. 972. Kako je staroj ruskoj državi od Olegova vremena prijestolnica (124.) bila u Kijevu, tako se kijevski knez Jaropuk držao većim od svoje braće Olega i Vladimira, od kojih je prvi knezovao u drevljanskoj zemlji, a drugi u Novgorodu. Osim toga je Jaropuk i godinama bio najstariji. Osjećajući se Jaropuk
