teško dvojiti o tom, da nam je u ovoj Teofilaktovoj bilješci doista sačuvana uspomena o baltičkijem Slavenima ili Pomorcima, a ako su oni god. 590. već bili tamo stalni stanovnici, morali su se doseliti bar oko god. 550., ako ne prije. O polapskijem Srbima najstarija je bilješka, koju nalazimo u Fredegara, gdje se veli, da je srpski knez (»dux gentis Urbiorum«) prešao na stranu Samovu, kada je Samo vojevao s Dagobertom (vidi br. 64). Što Fredegar piše U r b i o r u m , to je griješka prepisivača mjesto S u r b i o r u m t. j. S r b a . Fredegar je zabilježio i ime toga srpskog kneza, veli na ime da se zvao »Dervanus.« Oštroumni je Šafařik dobro opazio, da ovo ne može biti osobno ime, jer se po d r v u nitko ne zove, nego je nevješti Fredegar čuo, da je taj knez bio iz plemena drevljanskoga, da je bio Drevljanin, pa je to shvatio kao njegovo lično ime. Mi do duše znamo, da su polapski Drevljani življeli daleko od Češke, dakle i od Samove države, ali u Fredegarovo se vrijeme moglo i medju polapskijem Srbima nalaziti pleme Drevljani, pa mu se poslije ime izgubilo, a moguće je i da su hanoverski Drevljani u VII. vijeku življeli medju Srbima pa se poslije preselili na sjever. Kada se otac Karla Velikoga Pipin Mali spremao da zavojšti na Saksonce, onda su mu po kazivanju jednoga izvora slavenske vojvode dovele u pomoć 100.000 momaka. S njihovom je pomoći Pipin razbio Saksonce god. 748. Šafařík drži, da su navedeni Slaveni bili Srbi izmedju Sale i Labe. Jamačno nijesu polapski Srbi od obijesti pritekli u pomoć Pipinu, već su mu pomogli za to, jer su življeli u neprijateljstvu sa svojim susjedima Saksoncima. Karlo je Veliki god. 772. započeo krvave bojeve sa (92.) Saksoncima, da ih podvrgne pod franačku vlast. Pod imenom Saksonaca u Karlovo vrijeme i kasnije imamo misliti zadrugu od njekoliko germanskijeh plemena, koja su sjedila uz donju Salu i na zapadnoj strani Labe. Bodrići su od početka saksonskijeh vojna stajali na strani Karla Velikoga i pomagali mu podjarmiti uporne Saksonce. Jadni Bodrići nijesu ni slutili, da
