zvao se Lesi (Ляхопе), i od tijeh Leha da su se jedni prozvali Poljani, jedni Ljutići, jedni Mazovljani, a jedni Pomorci. Po ovoj Nestorovoj bilješci sudeći zvali su stari Rusi imenom Lesi u opće zapadne Slavene, jer Ljutići i Pomorci nijesu bili poljski ogranci, već su pripadali baltičkijem ili polapskijem Slavenima. Kakvo je etnografičko značenje imalo ime Lesi u starijeh Poljaka, to ne možemo sigurno odrediti, jer u Martina Gala, koji od domaćijeh poljskijeh kronista zaslužuje najviše vjere, ne dolazi ime Lesi nikako, a Kadlubek i Boguchwal upotrebljavaju ime »Lechitae« za Poljake u opće. Po tom bi se moglo činiti, da je u prastaro doba doista Lesi isto značilo što Poljaci, pa je poslije nadjačalo samo ovo drugo ime, a ono se prvo izgubilo. Ova se misao može potvrditi etimologijom, jer je sva prilika, da ime L e h ima isti korijen, koji je u riječi »ledina« (t. j. neobradjena zemlja), a da ime Poljaci dolazi od riječi »polje«, o tom za cijelo ne može nitko sumnjati. Riječi »ledina« i »polje« mogu značiti isto, jer se »polje« može reći i za neobradjenu zemlju. Tako bi i L e s i i P o l j a c i bili ljudi, što stanuju na poljima, dakle sinonimna imena. 2. P o l j a c i . Nestor ne veli Poljaci, nego P o l j a n i (Поляне), i ovo je stariji oblik, kako dokazuje i latinsko ime P ol o n i (Polonia), koje se moglo razviti samo iz P o l j a n i , a ne iz P o l j a c i . Najprije je ovo ime pripadalo samo jednomu plemenu i to onomu, koje je sjedilo rijeci Visli na zapadu. Budući da je Boljeslav Hrabri oko toga plemena (kojemu je i sam pripadao) okupio druga plemena, za to je ujedinjenomu narodu ostalo ime Poljaci. Glavni je grad poljskoga plemena u užem smislu bilo poznato nam Gnjezno. 3. M a z o v l j a n i su življeli po današnjoj varšavskoj i plockoj guberniji, gdje se još do danas sačuvalo plemensko ime M a z u r i. 4. V i s l a n i nazvani su dakako po rijeci Visli, uz koju su življeli, ali kako je rijeka Visla dosta duga, ne zna se pravo, gdje upravo treba tražiti stare Vislane. Ovomu je plemenu
