Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/129

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

Druga je opet milost pokazivala kojemu junaku i tvrdu mu vjera zadavala govoreći: »mrzi me ovdje boraviti, ako hoćeš mili moj muž biti, izdat ću ti Djevin,« — pa bi ga stala učiti, kako mogu pristupiti do Djevina. Kada to čuje knez Premisal, reče svojim ljudima: »svjetujem vas, nemojte im vjerovati, vjerujte mi, one će vas tako poubijati.« Ali ljudi nijesu htjeli kneza slušati, već podju po djevojačkom savjetu u grad, a kad u grad unidju, napadnu na njih djevojke i sve ih poubijaju ne pustivši ni jednoga živa. Samo je jedan junak ostao, koji se zvao Ctirad. I suprot njemu izmisle lukavstvo; sakupi se šest djevojaka i ovo izmisle. Saznavši, da ide umiriti njekakvu kavgu, nakite najljepšu djevojku i ostave je na putu uz kladu. Djevojka se zvala Šarka, i ona je bila medju njima najljepša. Uz nju metnu trubu i veliki sud medovine, pa je puste svezanu u šumi. Približi se Ctirad i ugleda djevojku gdje plače. U visini gavran graje i kobi njegovu smrt. Šteta dobroga junaka! Ctirad upita djevojku, što tu radi i čemu plače? A ona odgovori: »ja sam kći oskorinskoga vlastelina, i ovdje su me svezale opake one djevojke; htjele su me silom u svoj grad odvući i zavesti na svoju opačinu, ali čim su vas opazile, ostavile su me ovdje svezanu i pobjegle. Kada Ctirad sve to čuje, sadje s konja i razveže djevojku. Djevojka ga plačući stane moliti, da joj učini lijepu poštu, kako se čini djevojkama i da je vrati njezinu ocu. Ona mu reče: »ne znam, što ću sa sobom ovdje učiniti.« Ctirad sjedne uz djevojku, svoje momke posadi naokolo, uzme piti medovinu i trubiti u trubu. Ali po trubnom glasu razumješe djevojke, da je Ctirad već ulovljen kao u vreći, pa usjednu na konje i napnu lukove. Kada dodju do Ctirada, obore viku i prije nego se ljudi dohvate konja, one ih polove kao ptice pa ih sve poubijaju, a Ctirada na kolesima rastrgaju. Djavoli se smiju tomu dogadjaju, i do danas se ono mjesto zove Šarka. Tako su ubile Ctirada, a onda djevojačko vijeće odluči, da Vlasta ima vladati svom zemljom, a muževi neka oru. Tako Vlasta primi vladu i stane djevojkama suditi. Djevojke joj sve