Posve je krivo mnijenje, što ga njeki još i danas imaju, kad misle, da je staroslovenski ili panonskoslovenski jezik identičan s praslavenskijem jezikom, t. j. da su onako, kako su pisali Ćirilo i Metodije, govorili pred 1000 godina svi Slaveni. Čitatelji ove knjižice, koji su je samo dovde pročitali, dobro znaju, da su u IX. vijeku poslije Hrista slavenski narodi već odavna bili rastavljeni, dakle nijesu u IX. vijeku mogli govoriti zajedničkijem jezikom, nego je onda bilo toliko slavenskijeh jezika, koliko je bilo slavenskijeh naroda, samo su dakako razlike medju pojedinijem jezicima bile manje nego su danas. Ovomu, što smo sada razložili o domovini staroslovenskoga jezika, i onomu, što je o istoj stvari rečeno pod br. 35. imamo dodati nužne opreznosti radi ovo: Ako nas svi jezični i istorički podaci, što smo ih izbrojili, varaju t j. ako pored svega toga domovinu pomenutoga jezika treba tražiti u staroj Bugarskoj, onda treba reći 1) da je domovina tomu jeziku u južnoj Maćedoniji oko Soluna (otkle su Ćirilo i Metodije bili rodom), gdje se govori još i danas narječje, koje je dosta različno od narječja, što se govore po bugarskoj današnjoj kneževini (po južnoj Maćedoniji govore se nasali вн i ън), а 2) da su u IX. vijeku izmedju maćedonskoga i panonskoslovenskoga narječja razlike bile neznatne; a to se lasno razumije, kada se pomisli, da su maćedonski i panonski Sloveni bili od iskona isto pleme (vidi br. 51.)
