madžarski P e s t postalo je od staroslovenske riječi пешть, koja znači ne samo p e ć , nego i p e ć i n a. Za to se njemački veli O f e n za grad Budim, a to je O f e n upravo prijevod staroslovenske riječi пешть. U Staroj Srbiji stoji još i danas varoš P e ć (turski: Ipek), koja svojim imenom posve odgovara madžarskoj Pešti. Tako nam današnji madžarski jezik daje dokaz, da se jezik, kojim su pisali i naučali Ćirilo i Metodije, govorio u Panoniji, jer da su Madžari navedene riječi uzeli recimo od Rusa ili od Hrvata i Srba pa makar i Bugara, ne bi u njima stajali glasovi st-žd i en-on. Drugi jak dokaz istoj ovoj nauci (o domovini staroslovenskoga jezika u Panoniji) nalazimo u njekoliko riječi, koje su uzete iz latinskoga i njemačkoga jezika. Takve su riječi: мьшд (lat. missa), погянъ (lat paganus), къмотръ (lat. compater), оцьтъ (lat. acetum), понъ (staronjemački pfafro), плпежь (staranjem, babes), постъ (staranjem, fasta), цръки (staranjem, chirihha). — Nama je poznato, da je Prvinina država t. j. Panonija u crkvenom obziru pripadala pod salcburškoga arcibiskupa i da su prije dolaska Ćirila i Metodija po Panoniji širili kršćanstvo njemački sveštenici rečene arcibiskupije. Preko ovijeh sveštenika uvuklo se u jezik panonskijeh Slovena njekoliko latinskijeh i njemačkijeh riječi, a kada su Ćirilo i Metodije došli u Panoniju, trebalo im je pomagača u crkvenoj službi, i od tijeh su pomagača uzeli one latinske i njemačke riječi. Da su slavenski apostoli sav prijevod crkvenijeh knjiga načinili u Bugarskoj i u bugarskom jeziku, onda ne bi bilo možda ni jedne latinske i njemačke riječi u njihovu prijevodu, jer je Bugarska bila posve zatvorena utjecaju latinskomu i njemačkomu, te u bugarskom (ili bolje: starobugarskom) jeziku nije moglo biti riječi iz tijeh jezika. Sada ćemo izbrojiti najznatnije spomenike staroslovenskoga (62.) ili panonskoslovenskoga jezika. Najprije ćemo reći, da su ti spomenici pisani dvjema različnijem pismima, jedni ćirilskijem, dragi glagolskijem pismom. Kako se danas općeno
