Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/73

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


njegovu slikanju čuvaju sve svoje historijsko porietlo, no koja s pomoću dviju triju realnih crta iz preuzete historijske fraze prelaze u pravu zbilju životnu.

O »Vojni i miru« veli prosudjivač francuzki: Pokušajte pomisliti »Jadnike« Viktora Huga, da ih je predjelao Dickens sa svojim mravinjim trudom, pa da ih je s nova prerovalo hladno i ljubopitno pero Stendhalovo, — pa ćete može biti postići ideju o obćem planu knjige, o tom jedincatom savezu medju velikim epskim ustrojem i bezkonačno malim crtama u analizi. Kad bi Meissonier zamislio naslikati panoramu, ne znam, kako bi mu pošao za rukom sličan pokušaj, ali bi ova panorama mogla objasniti dvojaki značaj u veličanstvenom djelu grofa Tolstoga.

Naslada je ovdje, kao kad uzlazimo na visoke gore, put je često neprijatan i težak, mi zalutavamo, treba truda i napora, no kad dostignemo vrhunac i ogledamo se, bit će nam nagrada prekrasna: golema čest zemlje odkriva se pred nama; tko se ne podhvati puta u ovu visinu, nikad ne će saznati točni reljef zemlje, tok riekâ i razmještaj gradovâ. Na takav način inostranac, koji ne pročita Tolstoga, uzalud će misliti, da znade Rusiju XIX. stoljeća ; pa tko bude htio pisati povjest ove zemlje, može se zakopati koliko ga volja u arhive, — no stvorit će samo mrtvo djelo, ako se ne bude svrnuo k ovomu neizcrpnomu vrelu narodnoga života.

Vogüé je pravo zamietio, da najnovija moralistična djela Tolstoga u svojoj jezgri ne prikazuju ništa nova u ličnoj dispoziciji piščevoj. Osobitu izradbu misli, koju Tolstoj iznosi u posljednjim svojim teoretičnim djelima, nahodimo već u prvim radnjama: »Dêtstvo«, »Otročestvo« i »Junostь« imadu bez sumnje autobiografijski značaj, pa proces misli, koji se ovdje započeo, zbilja se dovršuje u »Izpoviedi« i u kasnijim odkrivenjima L. N. Tolstoga. No kolikogod su znatne slike ovoga psihičnog života, koje se provlače i u »Kozacima« i »Vojni i miru« i u »Ani Karenjini«, Vogüé ipak ne pristaje uz ova filozofijska odkrića, koja po sudu Tolstoga prikazuju upravo najviši i jedini dostojni resultat njegova životnoga rada. Pri-