U januaru godine 1857. javi Tolstoj svojim prijateljima, da je odlučio poći u Pariz. Trajalo je još mjesec dana, dok ga je mogao pozdraviti krug Rusâ, koji se je oko Turgenjeva sakupio u francuzkoj priestolnici. U Njemačkoj se je Tolstoj malo zadržavao, već 17. februara nalazimo ga u Parizu, gdje je ostao jedno sedam nedjelja. Ondje je nastojao upoznati život u svim pojavama, pohadjao je Sorbonnu, a nije se bojao gledati smaknuće s pomoću guillotine. U aprilu i maju preleti Italiju. Nigdje u pjesnikovim djelima ne nahodimo svjedočanstva o dojmovima Rima i Italije. Dublje ga se dojmi Švica sa svojim stanovnicima raznih narodnosti. U junu stigne onamo, pohodi sva glavnija mjesta i uzpne se na neke visove Alpa. No svagdje ga najviše zanima čovjek i njegova patnja. Kad je ostavljao Švicu, da se vrati u domovinu, već je nosio u kovčegu rukopis nove radnje »Luzern«. I ovdje se prepleće mašta i istina. Pjesnik nam opisuje, da ga je opet obuhvatila sumnja, dapače očaj poradi svega, što pod imenom civilizacije hini napredak čovječanstva. Govori se o nekom Tirolcu, koji uz guitaru pjeva pred hotelom, a Tolstoj ga na užas sviju gostiju zovne k stolu u veliku dvoranu na čašu vina. Putujući Zapadom Tolstoj nije našao, što je tražio, nije odkrio odgovora na sva pitanja, koja su ga mučila.
Na koncu ljeta evo Tolstoga opet u Jasnoj Poljani. Oko sredine oktobra preseli se s bratom Nikolajem i sestrom Marijom u Moskvu, gdje je mnogo obćio s pjesnikom Fetom. Tolstoj je mnogo vremena provodio u dobru družtvu uz ples i šampanjac, a u zlu družtvu uz karte, pijanke i ciganice. Uza to se je Tolstoj mnogo bavio gimnastikom, koja je upravo ušla u modu. O podne si ga mogao redovno naći u dvorani za gimnastiku, odjevena od glave do pete u trikot. I inače bijaše Tolstoj uzor modnoga kavalira. Svoj moskovski boravak prekide Tolstoj kratkim putovanjem po tudjini. Novom željeznicom krene preko Varšave u Pariz, a odavle u Dijon. Ovdje iz svojih uspomena napiše crtu »Albert«.
