Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/279

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


Lav je iz Petrograda poveo sa sobom nekoga glazbenika Rudolfa, čovjeka zapuštena, i stane sa strašću proučavati glazbu, osobito Beethovena. Rudolf, Lav i brat Sergej živjeli su pusto u Jasnoj Poljani, Sergej je osobito ljubio cigane, pače se kasnije i oženio nekom cigankom, pa malo što nije i Lava zaveo, da to isto učini. Dvie godine proživjeli su oni u igri i lovu, u šumu i buci. U to dodje iz Kaukaza, gdje je služio kao častnik, brat Nikolaj. On stane nagovarati Lava, da potraži mjesto u vojsci, ali Lav ga ne htjede poslušati. Tolstomu se više svidjaše na veselom imanju i uz igraći stol u Moskvi, živući ovako od dana u dan. No jedne večeri proigra Tolstoj više, nego bi smio, pa odluči poći s bratom u Kaukaz, na koji je mladež ruska gledala kao na čaroban sviet, kakvim su ga opjevali Puškin i Lermontov. Nesretna ljubav i opustjela kesa gonila je tisuće mladićâ u onaj kraj, ali je gotovo svatko odlazio odanle — razbitih nada.

S proljeća godine 1851. ostavi Tolstoj zavičaj, u kojem se je nauživao do sita. No na put krene i opet bez prave svrhe; jer Lav nije htio da po bratovoj želji udje u vojsku, već je naprosto namjeravao pobjeći iz dotadašnjih svojih prilika. U početku juna dodje onamo. Dva ljetna mjeseca proživje u Pjatigorsku i kazni se sada sâm za moskovske dane oskudievanjem. U seljačkoj maloj izbi najmi stan, odreče se sviju ugodnosti, samo da bi mogao što prije namiriti dugove, kojih je mnogo ostavio u Moskvi.

I ovdje se približi Tolstoj k seljaku; za druga odabere kozaka Jepišku, koji poznavaše zemlju i ljude, pa se stane skitati po lovu i risati za sebe razna mjesta i glave. Vraćajući se jedared iz lova, sretne rodjaka Iliju Andrejevića Tolstoga, pobočnika generala Barjatinskoga. Ilija zovne mladoga Lava k sebi i nagovori ga, da stupi u vojsku kao dobrovoljac. Lav se sada rieši, samo je bilo spoljašnjih zapreka; zaboravio je na ime svoje spise doma, pa je bilo muke dobaviti ih, a bez spisâ nije se ništa moglo urediti. Trebalo je strpljivosti i spremati se za junkerski izpit. Napokon prispiju potrebni spisi. On se podvrgne izpitu u Tiflisu i u jesen godine 1851. unidje u