Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/276

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


dine 1729. On je radio i na književnom polju u prilog Petrovim reformama, ostavio je opis putovanja po Zapadu i preveo Ovidijeve »Metamorfoze« u prozi i neko talijansko djelo o upravi turskoga carstva.

Prvi grof Tolstoj imao je sina Ivana Petrovića, koji je s otcem dopanuo zatvora i ondje skoro umro. Unuk ovoga Ivana zvao se Ilija Andrejević, koji je prikazan u »Vojni i miru«, te je imao sina Nikolaja Iljića, koji je otac našega pjesnika.

Nikolaj, otac pjesnikov, bio je u vojni god. 1812. i 1813. kao podpukovnik. Liepi čovjek potrati svoj imutak u igranju, pa se oženi ružnom, ne više mladom, ali bogatom kćerju kneza Volkonskoga — iz računa. Uza sve to bio je ovaj brak neobično sretan. Imali su brojnu obitelj: četiri sina — Nikolaja, Sergeja, Dmitrija, Lava i kćer Mariju, najmladje diete.

Lav Nikolajević rodi se 28. augusta (9. septembra) godine 1828. Majke nije poznavao. Ona umrie, kad mu je bila podruga godina, a otac se prestavi, kad je najmladjemu sinu bilo devet godina. Obitelj se je upravo, godine 1837., sa svom djecom i njemačkim učiteljem Rösselom preselila u Moskvu, kad se je najstariji sin htio pripraviti za sveučilište, i kad je u kuću došao francuzki učitelj Prosper St. Thomas, da poučava mladju djecu. »Svi su mi govorili«, piše kasnije Tolstoj, »da su moji roditelji bili dobri, naobraženi, dobroćudni i pobožni.« 

Odmah poslije obiteljske nesreće vrati se troje najmladje djece ljeti g. 1837. na ladanje, pa su ovdje rasli pod pazkom rodjakinje T. A. Jorgolske i očeve sestre grofice A. J. Osten-Sacken. No i tetka umre prije, nego su djeca odrasla, g. 1840., pa tako briga oko njih zapade drugu sestru očevu Pelagiju J. Juškovku, koja je bila udata u Kazanju.

Gospodja Juškovka bijaše dobroćudna i veoma pobožna. No njena pobožnost bijaše spoljašnja; vas svoj život vršila je obrede pravoslavne vjere, ali kad joj je u osamdesetoj godini došao umrli čas, nije htjela da se pričesti; bojala se je smrti i srdila se na sve, jer je morala trpjeti i umrieti. Ona je u srce usadjivala djeci težnju za sjajem i častima. Lavu Nikolajeviću bješe jedanaest godina, kad je došao k teti. Najstariji