Prijeđi na sadržaj

Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/268

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

turama, ali ipak reliefno, a isto tako i figure francuzkih častnika i vojnika.

Suvremenik i svjedok narodnoga rata A. S. Norov u svojoj knjižici »Vojna i mir« veli, da nije zadovoljan načinom, kako je Tolstoj prikazao moskovski i petrogradski život najviših krugova, ali posvjedočuje, da je bitka kod Borodina do najsitnijih tančina prikazana vjerno. Takovih majstorskih ratnih slika podao je Tolstoj više (na pr. bitke kod Schöngrabena i Austerlitza). U obće je pisac mnogobrojne faze i momente rata tako prikazao, da možemo svakomu pojedinomu vojniku zaviriti u dušu, bilo to u vatri, ili u konjaničkom nasrtu, bilo to na biegu, u lazaretu, u taboru ili uz ognjište. Tolstoj je majstorski prikazao ostale historijske osobe mira: nekolikim oštrim potezima umije pjesnik iznieti pred naše oči čovjeka s cielim njegovim osobitim bićem, tako su prikazani Rostopčin, ministar Speranski, diplomat Bilibin, dvorska gospodja Ana Scherer; izmišljen je salon njezin s grofom Kuraginom, groficom Bezuhovkom i njenom kćerkom, s Pierreom Bezuhovom (Bezuhij) i strancima; iz pjesnikove su mašte nikle obitelji Rostovljeva i Bolkonskoga, razuzdana mladež tadašnjih velikih krugova s Kuraginom, Pierreom i Dolohovom na čelu, a na drugoj strani tipni aristokrat staroga kova, pun plemićkoga, djedovskoga ponosa, neograničen gospodar na svojem imanju, nešto mušičav despot svoje okoline i osobito svoje skromne i kršćanski ponizne kćeri Marije — knez Bolkonski, koji prezire Napoleona i cieli sviet i koji se na odlazku svoga sina Andrije u boj pokazuje Rimljaninom veleći: »Pomisli samo na to, — ako te ubiju, to će mene starca boljeti... no saznadem li, da se nisi ponio kao pravi sin Nikolaja Bolkonskoga, tada će me biti sram...« I doista, knez Andrija, jedna od glavnih osoba u romanu, bori se, ljubi i umire kao plemić ne samo po krvi, nego i po srcu. Stari knez sam umire od srčane kapi, kad dušmanin provali u sredinu zemlje.

Zapravo ovo djelo ima u sebi više suvislih romana, no glavni se interes djela ujedinjuje u procesu nutarnjega »prosvjetljenja« u kneza Andrije i u njegova čudnovatoga prijatelja