Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/234

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


Uz ove se satire sjajno prislanja »Dnevnik pokrajinca u Petrogradu« (od god. 1872.—1873.), u kojem se s razkošnim ironijskim humorom pripovieda, kako neki malogradjanin dodje u Petrograd i ovdje zapane u cielo pletivo reformnih osnova, koje idu čak za tim, da se preobrazi vas status quo.

— Hoćete li možda, da vas večeras predstavim? zateče smetena malogradjanina pitanje, — na nekom mjestu čitat će se projekt o uništenju.

— A što će se uništiti? upita malogradjanin u čudu.

— Nu kako.... što? Sve, razumije se. Valja ukloniti sudce mirovnike, udaljiti okružni sud, zabaciti zemaljske staleže, — u kratko, ne smije ostati kamen na kamenu.

— Ta, molim vas, to vam je ciela revolucija!

— Pa što ste mislili? Mi nismo Niemci, da bismo se zadovoljili tricom!

Drugu, manje radikalnu osnovu zamišlja odpušteni kornet Petar Tolstolobov (t. j. Glavonja). Njegova osnova radi o potrebi decentralizacije, a to će reći, da valja uvesti takav poredak stvari, da bi svaki gubernator, svaki redarstveni nadzornik i stražar mogao postupati, kako mu se svidi i za dobro nadje. Nekadašnji školnik, počastni savjetnik Filoveritov smislio je projekt: »O potrebi omame u smislu privremenoga uspavljivanja čuvstava«, koje će se postići time, da se mladi ljudi prisile čitati sanovnike ili dnevice gledati djevicu Gandon, poznatu šansonetkinju, ili da se zabave bubanjem alfabeta u primitivnoj formi; »ovakovim će se postupkom odgojiti pospana, a ipak budna generacija, koja se znakovima interpunkcije ne samo ne će opirati, nego će biti spremna, da sa svim marom pristane na njih.« 

Konture onoga tipa »lakih« vraćaju se u našega satirika počešće: do svih je tančina prikazan u djelu »Gospoda Taškentci« (od g. 1869.—1872.) i donekle takodjer u djelu »Pompadouri i Pompadourke« (od g. 1863.—1873.). Prvo je djelo svakako znamenitije. »Taškent« je klasična zemlja »mastnih zalogaja«, paradiz industrijalnih podhvatnika; tko podje onamo, ne treba da što znade, — dosta je, ako imade par čvrstih