Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/23

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je potvrđena


gradske Akademije naukâ bio glava Niemcima protivne stranke. U obće kao učenjak i mislitelj on je mnogo veći nego kao pjesnik.

Njegov suvremenik Aleksandar P. Sumarov (od g. 1718. do 1777.) prvi je ruski pisac, koji je visoko postavio zadaću djelovati na družtvo s pomoću knjige, pa zato nije htio primiti nikakove dužnosti, koja bi ga mogla smetati u tom poslu. Pisao je tragedije na francuzki način u aleksandrincima, ali se je ogledao i u drugim vrstama poezije, te se je držao — na žalost bez razloga — ruskim Voltaireom. No za rusku je dramu stekao liepih zasluga. Prva postojana glumišta uvedena su u Petrogradu godine 1756., a u Moskvi 1759. Darovitiji je bio njegov rodjak Jakov B. Knjažnin (od g. 1740.—1791.), koji je svojom zadnjom dramom (»Vadim«) uzbudio cielu buru. Kad je ova drama napisana, već se je podpuno razigrala francuzka revolucija. Liberalna carica, koja se prije divila Voltaireu i slobodoumnim enciklopedistima, bojala se sada svakoga slobodnog pokreta misli.

U ovo neprijatno doba (1790.) Aleksandar N. Radiščev (od g. 1749.—1802.), jedan od prvih ljudi u Evropi po naobrazbi, objelodani svoju znamenitu knjigu »Putovanje iz Petrograda u Moskvu«. U njoj je s velikom čovjekoljubivošću opisao užasne prilike seljakâ, zahtievaše za njih slobodu i predloži razne osnove za administrativne reforme. Neke su se želje piščeve izpunile, ali istom za cielo stoljeće kasnije. Izdanje bi uništeno. A Radiščev bude osudjen najprije na smrtnu kaznu, no kasnije bi pomilovan i odaslan u Sibir.

Početak vlade Katarine II. (1762.) prikazao se veoma prijatnim za prosvjetu i razvoj književnosti. Njoj se činilo zgodnim, da književnost pretresa najvažnija družtvenopolitična pitanja: pod njenom egidom bi osnovan cieli niz satiričnih listova, ona je uzdržavala mlade talente, sama pisala satire i pripoviesti. Još godine 1783. izdala je naredbu, da se poradi narodne naobrazbe mogu bez zapreke osnivati privatne štamparije.

Satirično-didaktični pravac, koji se vidi u komedijama carice Katarine, nadje pravoga majstora u Denizu J. Fon-Vizinu