Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/21

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je potvrđena


stvo azijskih naroda udarilo je pečat i na moskovsko vrieme. Napokon u XVI. stoljeću počinje nova prosvjeta probijati sebi put. Car Ivan IV. Vasiljević (od g. 1534.—1584.) stade osnivati po gradovima učilišta i god. 1554. uredi u Moskvi prvu štampariju. Književni je spomenik naobrazbe i kulture u to doba — Domostroj (ekonomija), koji je sastavio Silvestar, plemeniti savjetnik onoga cara, štono je kasnije nazvan Groznim.

U to je doba Poljska bila sa Rusijom u kulturnoj svezi, pa je preko Kijeva utjecala na književnost rusku; tako se dogodi, da su se u ruski jezik uzeli uvlačiti tudji elementi u jugozapadnoj Rusiji, kad se je Litva sjedinila sa Poljskom; to je znatno smetalo sasvim narodnomu razvijanju ruskoga jezika i knjige. Njemačka je reformacija našla jeku i u Poljskoj, ali su ju ovdje doskora zatomili Isusovci, koji su amo pozvani zaokupili škole; oni su se zauzeli i za osnivanje školâ u jugozapadnoj Rusiji. Njihovu se utjecaju u XVII. stoljeću oprieči Petar Mogila: bio je to znamenit čovjek, koji je mnogo putovao i izučio se u parizkom i inim sveučilištima; on je podao maha kijevskomu kolegiju, koji je već postojao, i u obće pridigao kulturu i nauku. Sâm je pisao učene duhovne knjige i stihove po uzoru poljske versifikacije. Ivanu Mogili i njegovim pomagačima podje za rukom osloboditi jugozapadnu Rusiju od Isusovačke škole. Kad se je Malorusija (sa glavnim mjestom Kijevom) otresla poljske vlasti i sjedinila s Velikom Rusijom, postade utjecaj kijevskih učenjaka na rusku knjigu veoma znatan. Preko njih je Moskvu presvojio duh suvremene evropske nauke, pa se je njima služio još i Petar Veliki, dok nije mogao dobaviti učitelje pravac iz Evrope.

Od kijevskih učenjaka, koji su došli u Veliku Rusiju, osobito su vriedni pažnje Simeon Polocki († 1682.) i sveti Dmitrij Rostovski Tuptalo († 1709.). Pod njihovim utjecajem bi u Moskvi godine 1685. uredjeno učilište (slavensko-grčko-latinska akademija); za cara Alekseja Mihajlovića nahodimo već vrstu svjetskih drama, koje su se prikazivale u domu naobraženoga boljara A. S. Matvjejeva. Ove je drame slušala i