Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/16

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je potvrđena


Osvrt na rusku knjižvenost.

I.


Ruska književnost u povjesti družtvenoga razvoja Rusije znači mnogo više, nego ikoja druga književnost u Evropi u povjesti naroda, u kojem je nikla. Ovdje mislimo poglavito na novo doba ruskoga družtvenog života, na period poslije Petra Velikoga, kad se je Rusija uhvatila u kolo evropskih naroda. Kao nova država, Rusija se ne osniva na razlici staleža i korporacija, nego na inim načelima. Već je Katarina II. uvidjala ovu činjenicu, te je namjeravala na umjetan način osnovati staleže u Rusiji, na ime stvoriti srednji, gradjanski stalež. Razvoj družtva išao je u Rusiji sasvim drugačije, nego u zapadnim evropskim državama, pa tko hoće da izuči ovaj razvoj, treba da primieni ine metode. U Rusiji ne bijaše socijalnih i političkih stranaka u tom smislu i razmjeru, u kakvom ih nahodimo na Zapadu. Na Zapadu borba i uzajmične koristi korporacijâ i staležâ same po sebi čine osnovu, iz koje je niklo pravo, država, umjetnost, nauka, sav etički sviet; prosvjeta je zadnja rieč zapadnoevropske civilizacije: ona je prije svega posljedak socijalno-političkoga života. Medjutim kao što su se u zapadnoj Evropi obrazovale i okupile stranke, te osnovale svoja glasila za staležke i korporativne interese: tako o Rusiji štampa i glasila književnosti upravo izazivaju u životu nove stranke i uvjetuju sâm njihov obstanak. Socijalno-političke se stranke