RUDOIT. 79 mjeie. Manje su to razumjele vojske, što su Sisku u pomod došle. Ban se doduše utaborio kod Bresta na Kupi, ali njemačke pomoćne ćete raziđjoše se kao rakova vojska. Izdajom njekoga Vojnica turskoga prebjega na našu stranu, a sada opet odbjeg- loga k Hasanu, dozna paša, da je ban sam i da malo vojske imade. Samoga bana popade zla slutnja, da će Turci odmah i naglo udariti na njega, prije nego što mu pomod dodje, zato piše i moli: „za boga, šaljite nam ljudi!' 19. jula 1592. predje preko mosta na Kupi do 15.000 turske vojske, a sve je banske bilo nješto preko dvie hiljade. Konjaničtvo naše malobrojno, raz- treseno i slabo pripravno, razpršiše Turci. Sam ban jedva iznese . iivu glavu s njekoliko konjanika. Njekoliko dana nije se za njega znalo, da li je živ ili je poginuo. Pješačtvo obkoljeno od pre- ogromne turske sile, skoro sve izgibe, samo se spasiše oni, koji u Savu zaplivaše i u bližnje šume pobjegoše. Brest grad u pla- menu izgori, a, turski čopori razliše se do Odre potoka. U Sisku zapoviedaše junački kanonik Nikola Mikac sa svojimi drugovi Blažom Gjurakom i Matijom Fintićem. Hasan ga stade obsieđati i stade ga biti iz topova. S juga, iztoka i sjevera s nasipa učinjenih po Turcih grmiše topovi, ali pokušane juriše na grad platiše Turci krvavimi glavami. Za deset dana pošalje Hasan glasnika, da zaište predaju, kad se po njegovom najbo- ljem znanju ve<5 dugo držati nemogu. Jošte kaza glasnik Mikcu, da to Hasan znade od jednoga njegova pouzdanika. Mikac po- sumnja na Marka vojvodu, o kojem se već sumnjalo, da potajno obći 8 Turci. Glasniku pokaza sve što je u gradu, da se sam o svem osvjedoči, a onda pozva njega i Marka na objed. Liepo se s njimi zabavljaše. Turčin bio veseo, što je sve vidio i uhodio, a valjda se i Marko novcu od Turaka veselio. Ali dade ih Mikac obadvojicu smaknuti, a tjelesa im bace u Savu. Drugi put opet smaknu njekoliko aga i najodličnijih begova. Hasan blesan ostavi početkom augusta nepredobitu tvrdjavu sjsačku. Ali turske čete poharaše svu zemlju izmedju Kupe i Save na sjevero-zapad do okićke gore. Palo je po brojenju stališa hrvatskih do dvadeset i šest gradova, a u roblje odvedeno do trideset i pet hiljada naroda. A koliko ih je i „pri sviećah i pri zviezđah" sretno uteklo preko Save i u susjedne zemlje? Kako se je sviet prestrašio, to svjedoče sgode ovih dana u Ljubljani. Sve je stalo b^H^i:i. građa. Tko je šio imao natrpao na kola, pak bjeii, 'VmA .^ ^
