16 KNJIGA DEVETA. austrijske zemlje i da se ta obrana uredi. Ferdinand je za prvi mah obedao, da će do te uredbe držati jaku vojsku u Kranj- skoj, al nije ništa uradio. Na vrhunac dospiju smutnje u Hrvatskoj odredbami Ferdi- nadovimi, da se otimlju dobra pristašam Zapoljevim a kralj ih darivao, kao da su ničija pristašam svojim. Otimačinu po svoj zemlji otvoriše nove kraljeve darovnice, kojih je broj tako velik i obsiže skoro sve krajeve krvaljestva, da neima kraja gdje Ferdinand nebi bio štogod darovao, tako da Krsto Fran- kopan pravo piše: svakojaki ljudi plemenštinu dobivaju, a mi našu djedovinu gubimo! Usred ovih smutnja poslije Gjurgjev dana 1527. provale Turci u Liku i Krbavu. Pripoviedaju, da je knez Karlovid go- spodar ovih zemalja onaj čas bolovao , a Nikola Jurišič branio gradove uz Unu. Oradovi lički redom popadoše, pade i biskupija modruška, a biskup sretno iznese živu glavu i uteče na otok Krk pod vlast mletačku, mnogo naroda odvedoše Turci. Svatko je u susjedstvu Hrvatske pitao, gdje su Tiu*ci, ali nitko pomogao nije — kako veli suvremeni Mletčanin. Kada^je Murat bosanski osvojio Liku piša u Veneciju: „Sada smo susjedi, valja da bu- demo dobri prijatelji t' Venecija primi liepo gla^mika i odvrati mu, da su joj mili njegovi glasi, premda "jamačno nije tako mislila, jer je lahko mogla slutiti, što <5e se doskora dogoditi. Iz Like provaljivahu Turci dalje u mletačke zemlje, kako svje- doče Mletčani i Krsto Fjankopan: »pokli je Udbina vzeta do danaska ni jedan dan bil, ki mi otca nisu robili, a otac je njegov onda u Brinju stanovao. Sada i za Senj nasta velika pogibelj. Zapoviednik Senja bio je grof Petar Kružid neumrli branitelj Klisa grada. Senjanom poruči, da su na Klis dva paše navalili, zato da im neniože pomoči, neka se brane kako znadu. Senjani skupe i oboružaju do šest sto ljudi i zamole Mletčane, neka im pomognu. Mletčani odgovore: ,da su gospoda benctačka u miru s kraljem češkim, s kraljem tigarskim i s carem turskim, i da to nesmije biti, da bi mletački ljudi dospjeli u grad kralja ugarskoga (t. j. Zapoljin grad)t* Dodje u Senj ipak nješto njemačke vojske. Turci zabavljeni u Lici i videči dobro spremljenu obranu ovaj put niti nepokušaše na Senj navaliti, već po načinu svome gradove u Lici utvrdji- •ntbu, đa 86 od svake mogude navale kršdanske uzmognu obraniti.
