Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/30

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


1.'. FERDINAND PRVI. 13 Na samu novu godinu 1527. stupe poslanici kraljevi pred 1527. sabranu gospodu. Poslanici objave listinu kraljevu stališem i redovom. Kralj veli, da je s veseljem primio poslanike Hrvata, ali da oni nisu imali punomodi sve s njime ugovoriti, zato stupa on sam preko ovih svojih poslanika pred stališe, moli ih neka mu prisegnu viemost kano svomu kralju. On im se kraljevskom rieČju veže, da <5e čuvati sva njihova prava, povlastice, sve zakone i odluke, koje su uživali pod prvanjimi svojimi kraljevi. Neka sva obećanja tako prime, kano da je on sam medju njimi. Na to odvrate stališi hrvatski jednodušnim svojim zaključkom, da primaju kralja češkoga Ferdinanda za kralja hrvatskoga pravoga i zakonitoga i njegovu ženu Anu za pravu i zakonitu kraljicu razmatrajuć njegova prava na priestolje hriatsko. Stališi ga primaju osobito zato, što ih je on „jedini izmed kršćanskih kraljeva** pomogao, te im ovaj nekršdanski krvolok nije oteo otčevinu i nije ih otrgnuo od saveza kršćanskih država. Ovaj znameniti čin obavljen je u crkvi sv. Marije samostana cetinjskoga. Od velikaša i plemića primiše kraljevi poslanici prisegu viemosti, a zahvalnom službom božjom, gruvanjem iz topova i mužara po svih gradovih i selih naviešćivalo se, daje Hrvatska dobila Ferdinamda nadvojvodu austrijskoga za kralja. Ferdinand obeća Hrvatom, da će u gradovih na krajini o svom trošku držati hiljadu konjanika i dvie stotine pješaka, i da će gradove obskrbiti svojimi spravami. Za uzdržavanje vojske od osam hiljada konjanika neka polovicu dadu stališi, a polovicu će on sam dati. Da zaštiti jošte bolje Hrvatsku, držati će u susjednoj Kranjskoj uviek poveću vojsku. Nisu niti cetinjski dani prolazili bez smutnja i briga. Zabri- nuti su bili stališi, što će uraditi Krsto Frankopan, uz koga je pristala sva zemlja . izmedju Save i Drave. Iskali su , da mu dobiju premca, neka Ferdinand učini banom Nikolu Jurišića. Bio je tada Hrvatom nametnuti ban Bacan, ljubimac kraljice Marije, čovjek pohlepan za novcem, a u politici nestalan. Ferdi- nand ga je sam htio odbaciti, jer mu prevelikih novaca već nije mogao nasmagati, ali ga sestra njegova zaklinjala, neka neodbije od sebe pristaša svojih, kada ih i onako malo imade. Podpuni razdor nasta u Hrvatskoj saborom u Dubravi, koji je orekao Krsto Frankopan, a kukavni ga ban Bacan proglasom na narod badava kušao razbiti. U gradu biskupa "Eid^^^ i^to^^