Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/114

Izvor: Wikizvor
Ova stranica nije ispravljena

HRVATSKA U XVI. VIEKU. 97 koga grada brzo pomoć priskočila, strašno klanje. Turci su, vodeći plien svoj, volili ga poklati, nego li da ga živa puste svomu neprijatelju. Ako li se je štogod i kukavnoga robija oslo- bodilo, vratilo se u popaljena sela svoja, koja bi trebalo iznova graditL Što se bilo posijalo to bi pogazili, a požeto popalili Turci. Narod jadni stade se seliti iz djedovine svoje. Nastajala seoba naroda, koja se ponavljala kroz cieli šestnaesti viek, kakove nisu pretrpili drugi sretniji narodi niti u ono davno barbarsko doba sveobće seobe. Onda su si narodi s oružjem u ruci tražili novu domovinu, a naš evo neoboružan prelazi granice svoje domovine i traži si nova stanište. Ostanci naroda izmedju Une i Verbasa smieštahu se već poslije god. 1529. na granici dolnje Austrije i Ugarske pod imenom bosanskih Hrvata , od česa* je kašnje postalo ime od Bosner-Kroaten — Bosser-Kroaten. I izmed gradova s ove strane Une, morade uzmaknuti puk hrvatski. Gradovi i kule gospode hrvatske stale su jošte i poslije rata god. 1536. na Uni i Savi, ali nije već izmedju gradova bilo naroda. Polja pusta i neobradjena kao pustoši savijahu se oko gradova. U ovo doba posta poslovica : „kamo tursko kopito za- gazi, tamo trava neraste.* Kralj se god. 1537. stao svjetovati s Hrvati, kako da se obrane njihove zemlje. Oni mu svjetovahu, da se postavi u gra- dove na Uni kao stalna posada barem hiljada pješaka i konja- nika, na Savi i uz Savu do dvije hiljade a izmedju gradova neka bude na šajkah do hiljadu nasadista, koji će izmed gradova prelaze braniti i glasove donositi. Osobito preporučuju Hrvati kralju, neka Jasenovac utvrdi, pak će imati tvrdju znamenitiju od Biograda. Na Uni i na obranu one linije bili su gradovi najzname- nitiji Ripač, Bihač, Krupa, Novi, Bušević, Otok, Izačić, Tržac, Drežnik, Breko vić, Gradec, Hrastovica, Kostajnica, Dubica. Uza Savu i za njenu obranu Velika, Subotica, Novska, Raca, Pakrac, Belastena, Petrovina, Čaklovac, Kamengrad i t. d. U te gradove uvede kralj po preporuci stališa hrvatskih, koji su te svoje gradove na pustoj krajini rado kralju dali, svoju po- moćnu vojsku , kad im je nestalo sela oko gradova i u pusto polje nije smjela zaorati kršćanska ruka. Samo dakle oni gradovi, koji već neimaju posjeda izvan grada svoga t. j. koji Ye<S xvftr imaju podanita, da im imanje obrade, samo u te m^ ^ott^^«s^ (Smi^aias: Fov/e^t hrvatska. JI.) 1 i"