POSVETA.
Tebi, koji spavaš pod čempresom u malom groblju istarskoga gradića, posvećujem ovu knjigu.
Posvećujem je tebi, oče, koji si svršio svoju duboku, jadnu starost i život pun briga i samoće daleko od naše male luke na ostrvu, vučen od mene u varoši i u gradove, gdje je nama bilo - možda nešto bolje, ali tebi - svakako - uvijek gore.
Nema od tebe nigdje ni pomena u mojim dosadašnjim stihovima i pričama, ali ako je u njima zaromonio ikada. i po koji svježiji, bistriji mlaz: on mi je samo od tebe došao, - o izvore moje krvi!
I ako ima u tvari, što je iz sebe vadim, da je mijesim i kalupim, i po koja nježnija fibra, po koja tanja žilica, što kuca, željna plemenitije i čistije hrane: ona mi je samo od tebe, - o vrelo moje puti!
Ako i jest u meni nešto čvrsto, što se lomi ali se ne savija, i o čemu se drži sve ono, čijom snagom ustrajem u tom neprestanom hodanju i penjanju: i to mi je od tebe, - o stvoritelju mojih kosti!
Samotnik i šutljivac, ti nisi, kao škrtac, ponio sa sobom u grob svoje blaJgo: ostavio si ga nekome koji žive također uvijek sâm, ali nije htio - ili nije znao - da i šuti.
