Neko izađe iz sobe, pa e odmah i vrati noseći mi sviralu. Metnu mi je na dušek. Ali je ona bila napola razdriješens.., dvije cijevi pogažene, puknute. I jedva sada suze mi navriješe na oči. Zaplakah. Onda zamukoh. Ne progovorih više.
VL
.
Doskora dođe Stara. Bijaše to starica lagana, hitra hoda. Čelo puno bora, ali oči velike i žive; prvi zubi još zdravi; nešto otvoreno i odrešito na čitavu Hcu. Nije bila :rodom iz onog sela, a govorila je, kao da je nedavno živjela na. kopnu, negdje među Vlasima. Bajala je, čarala, skidala uroke, proricala, vadila krv, liječila travama i namještavala ljudima prelomjene i pomaknute kosti. Zvahu je Strigom i Cigankom, ali kad je trebahu nazivahu je samo Starom. Kad uđe, ona reče zvučno i glasno: - Prije svega ostavite me samu s djetetom. Spremite zavoje, Šipke i daščicu. Istucite dobro bjelance od jajeta. Izađoše svi osim majke. Stara sjedne uz postelju i primi me za ruku. Gledala me neko vrijeme krupnim bistrim očima. - Pa kako se ti to pusti od jedne guje? - Ne, nije tako. Pao sam. - Eh! Onda ni po jada. Pipala mi je polako prelomljenQ mjesto. - A reci. Je li imala krunu na glavi? -
25-
