Kad mu namignuh, da nije, on priđe polako; sjedne pokraj mene. - U koji je sat jučer bila? upita tiho. - U ovaj. - Onda će sada doći. To se blago drži reda. A što je to? Mlijeko. - Jednu je zdjelicu noćas popila. - Aha! Zato joj se sad ne žuri. Al će ipak k vodi. Kupanje; to je za nju prva stvar. Bojao sam se, da on ne otide. - Kako je vama u onoj kući uNerezinama ? upitah samo da ga zadržim. - E! Lijepo, mladi gospodaru. Bio je to prvi put, što me tako zvao; a ja navalih pitanjima. I on reče sve. Nerezine su naš najveći posjed. Citava strana i vrhunac jednog brda. Jedva se počelo krčiti, pa ima još šumice, prave šumice sa hrastovim stablima, smrekama i nešto borova. On žive ondje sam u poljskoj kućici i čuva, da žene ne kradu drva, što se sijeku. Dolazi gospodarima samo za velIke blagdane. Pase kozu i dvije ovce. Jakov mu nosi katkad na mazgi sve, što mu treba, jer su sela daleko. Ima pušku pa. ubije katkad zečića ili oveću pticu, što onuda prolazi. Na kosove mu se ne da pucati. Oni su mu najveselije društvo. Sam je iskopao bari cu , u kojoj je uvijek dosta vode. K njoj dolaze životinje, jedne obdan, druge obnoć. Pa dolaze svakog Uskrsa i guje. - A nije ti teško? Nije te strah? - Najgore je u jesen, kad dugo kiši; al se čo .. vjek i tome obikne. Strah? A od koga? Životinje su -15 -
