Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/60

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


III.
Kulminacija premoći Turske i peripetija.
(1579.-1606.)

Izgradnja Karlovca ipak nije Turke smetala, da ne provaljuju s jedne strane plijena radi sve do Turopolja, a s druge do Križevaca i Ivanića. Tome pak ban Krsto Ungnad nije mogao pomoći; pošto ga nitko nije htio kao tudjinca da sluša, dapače plemstvo se ne htjede njegovoj vojsci pridružiti. Uz to bijaše Krsto Ungnad još i nepošten sile- džija, otimajući na nepravedan način imanja i po- sjede, a onda još i neobično ohol i bahat ; tako je Zagrebčanima, s kojima bijaše u vječnoj svadji, običavao govoriti, da je njihov kralj. Kad se konačno protiv njega pobunila vlastita mu vojska, onda se koncem 1583. odreče banske časti. Nasljednikom imenova mu kralj dvadeset i šest-godišnjega zeta Tomu Erdödyja (1584. — 1595.), koji bi 8. aprila uz veliko odušev- ljenje svečano instaliran u hrvatskom saboru u Zagrebu. Potom stvori sabor zaključak, da ban ima sa svojom vojskom odmah poći na Kupu, te ondje utvrditi Brest, a onda još Koprivnicu, Kri- ževce i Ivanić. Pošto je narod radi opće bijede i nevolje neprestano hrpimice selio iz Hrvatske, po čem je spala radna i porezna snaga,1 to se sabor obrati s molbom na nadvojvodu Karla Šta- jerskoga, da ga pomogne novcem i radnicima za
1 Sada god. 1684. bilo je u svemu 3.000 porta, a nekoć je sama križevačka županija brojila do 12.000 !