Prijeđi na sadržaj

Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/53

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

Matija Gubec povratak Ilijin s kranjskim i štajerskim četama, te Uskocima, a medjutim osvojio je sa svojim ljudima Stubički grad, gdje se i na- stanio, pak Klanjec i Cesargrad. Posljedica bijaše, da je Matija Gubec zavladao cijelim Zagorjem, dapače i malo plemstvo („šljivari") ta- kodjer mu se pridruži, dok su velikaši pobjegli kud koji. Matija Gubec imao je na okupu oko 16.000 oružanih ljudi i nekoliko topova, a zvali su ga "begom". Naziv "seljački kralj" kleveta je i bajka.
Medjutim pozove ban Draškovi cjelokupno plemstvo na oružje. Kako se radilo o njihovoj koži, skupi se taj put iznimnom brzinom dobro organi- zovana i oružana vojska u Zagrebu, dok je ban iz tvrdjava sazvao bansku vojsku. Već 8. februara sastalo se u Zagrebu do 5.000 vojske, kojoj bi od- redjen za zapovjednika banovac Gašpar Alapić. Još isti dan zaputi se prama Stubici. Matija Gubec bijaše utaboren nedaleko Stuubičkih Toplica. Drugi dan 9. februara došlo je do boja ; plemići udariše prvi, a njihovo brojno konjaništvo, koje je seljake napalo s oba krila, doskora odluči stvar : seljaci budu potučeni u bijeg natjerani ; Matija Gubec i Andrija Pasanec biše uhvaćeni uz bezbroj drugih, koje odmah objesiše uz cestu na drveća "na strah i užas" drugima. Onima, koje poštediše, odrezaše uši i nosove kao vidljiv znak, da su bili buntovnici. Malo po tom bi i Ilija Gregorić uhvaćen i preslušan u Beču, a onda odveden u Zagreb ; ne zna se, kako je svršio. Najstrašnija sudbina stiže Matiju Gubca i Andriju Pasanca ; kao prvi bi pogubljen uz užasne