Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/42

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


nudi sultan Nikoli čitavu Hrvatsku, ako mu predade grad, no on to s pre- zirom odbije. Potom Turci uzeše neprekidno jurišati grad, ali ih Zrinski odbije, dapače smjelim provalama nanese im znatnih šteta. Radi toga neuspjeha začeše Turci kopati lagume i rušiti gradske zidove ; i odista 5. septembra uspjelo je Turcima takim lagumom razrušiti glavni dio zi- dina. Treći dan (8. septembra) sve je bilo razrušeno osim barutane ; Nikola Zrinski uvidje, da se dalje više ne može braniti, pošto nije stigla očekivana pomoć. Stoga se spremi na zadnji boj : obuče ljubi- často-svilenu dolamu, u džep stavi sto dukata, "da ne reče onaj, koji ga bude mrtva pretraživao, da nije ništa našao", objesi zlatni lanac oko vrata, a na glavu stavi kalpak nakićen diamantima. Potom iznese na jednu hrpu sve svoje pokretno dobro, te ga dade zapaliti. Iza toga provali sa 600 preostalih ljudi uz barjaktara Lovru Juranića na vrata tvrdjave i pogibe kao junak sa preostalom posadom.1 No radosne ove vijesti o padu Sigeta sultan nije više dočekao, jer je još 4. septembra u svom čadoru umro. Smrt njegovu znao je veliki vezir Mehmed Sokolović vješto zatajiti, jer bi se inače ne samo sva turska vojska razbježala, nego bi se nesumnjivo i Maksimilijan odlučio na kakovo smjelije djelo.2 Tim lukavim činom spase veliki vezir slavu i snagu carstva, podjedno posla Su-
_______
1 Na životu preostadoše kao turski sužnji tek sedmorica njih, medju njima i Gašpar Alapić.
2 Za smrt Sulejmanovu saznao je Maksimiljan tek koncem oktobra!