Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/152

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena

okružje. Banska čast ostade samo po imenu, jer Franjo Balassa de Gyarmáth bijaše zapravo carev povjerenik vladajući nasilno bez sabora. Ove naredbe izazvaše toliku ogorčenost u zemlji, da su s negodovanjem primljene i onakove naredbe, koje su odista bile njoj na korist, kao dokinuće kmetstva (22. augusta 1785.), po kojoj je svak mogao slobodno seliti s jedne zemlje na drugu, te sa svojim vlasništvom slobodno raspolagati, onda dokinuće cehova, gradnja cesta i uredjenje odnošaja izmedju gospodara i podanika (urbar), koji je kod nas već Marija Terezija provela.
Vladanje cara Josipa II. označuje uopće vrhunac centralizacije i ger- manizacije bečkoga dvora.1
Ipak je najveći dio ovih reforma ostao bez- uspješan i to poradi nesrećne spoljašnje politike careve. Pored holandeških i pruskih zapletaja naj- kobniji je svakako turski rat, u koji se Josip II. upustio kao saveznik ruske carice Katarine II., koja naumi Turke potjerati iz Evrope. Tom prilikom imale su Josipa zapasti Srbija, Bosna i Hercegovina. Uza sve to, što je car sabrao veliku vojsku (245.000 pješaka, 36.000 konjanika i 900 topova) i što su mu se pridružile ustaše po Srbiji, Bosni, Hercego- vini, dapače i Crna Gora, a carski general Laudon zauzeo Beograd (8. oktobra 1789.), vojna nije uspjela. Kad je naime trebalo namaknuti novaka i živeža za dalji rat, Josip napusti uredjenje okružja, te- sazove stare ugarske i hrvatske županije u skupštine.
_______
1 Ali je u formi svojoj bilo blaže negoli njemačka vojnička prevlast za Leopolda I.