Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/152

okružje. Banska čast ostade samo po imenu, jer Franjo Balassa de Gyarmáth bijaše zapravo carev povjerenik vladajući nasilno bez sabora. Ove naredbe izazvaše toliku ogorčenost u zemlji, da su s negodovanjem primljene i onakove naredbe, koje su odista bile njoj na korist, kao dokinuće kmetstva (22. augusta 1785.), po kojoj je svak mogao slobodno seliti s jedne zemlje na drugu, te sa svojim vlasništvom slobodno raspolagati, onda dokinuće cehova, gradnja cesta i uredjenje odnošaja izmedju gospodara i podanika (urbar), koji je kod nas već Marija Terezija provela.
Vladanje cara Josipa II. označuje uopće vrhunac centralizacije i ger- manizacije bečkoga dvora.¹
Ipak je najveći dio ovih reforma ostao bez- uspješan i to poradi nesrećne spoljašnje politike careve. Pored holandeških i pruskih zapletaja naj- kobniji je svakako turski rat, u koji se Josip II. upustio kao saveznik ruske carice Katarine II., koja naumi Turke potjerati iz Evrope. Tom prilikom imale su Josipa zapasti Srbija, Bosna i Hercegovina. Uza sve to, što je car sabrao veliku vojsku (245.000 pješaka, 36.000 konjanika i 900 topova) i što su mu se pridružile ustaše po Srbiji, Bosni, Hercego- vini, dapače i Crna Gora, a carski general Laudon zauzeo Beograd (8. oktobra 1789.), vojna nije uspjela. Kad je naime trebalo namaknuti novaka i živeža za dalji rat, Josip napusti uredjenje okružja, te- sazove stare ugarske i hrvatske županije u skupštine.
_______
¹ _{Ali je u formi svojoj bilo blaže negoli njemačka vojnička prevlast za Leopolda I.}