Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/150

Temeljna mu je misao bila, da od raznolikih zemalja i kraljevina svojih učini jednu jaku državu, u kojoj bi bio jedan ustav, jedan narod i jedan zakon. Pored toga još je snovao, kako bi podanike svoje, učinivši ih slobodne i ravnopravne jednakom školskom obukom i pro- cvatom trgovine i industrije, doveo do obćega blago- stanja. Baš u tu je svrhu još kao suvladar Marije Terezije mnogo putovao po zapadnoj Evropi, a onda i po svojim zemljama, da upozna potrebe narodne i sredstva, kako da im doskoči; tako Sla- vonijom 1768., a Hrvatskom 1775. i 1776.
I odista, čim zasjedne na prijesto, poče naglo provoditi svoje reforme. Da ga u tome ništa ne može smetati, ne samo da nije sazvao krunidbenoga sabora, nego je i krunu sv. Stjepana dao dopremiti u Beč ne okrunivši se njome. Stoga ga i ne ide naslov kralja ugarsko-hrvat- skoga, nego samo cara rimskoga.
Prve godine vladanja svoga posvetio je pogla- vito crkvenim reformama. Glavna im je svrha bila crkvu katoličku podvrći državnoj vlasti te zbližiti izmedju sebe pojedine konfesije. Stoga do- kine mnoge bratovštine i manastire, a ostavi samo one, koji su se bavili odgajanjem mladeži i njego- vanjem bolesnika. Od zaplijenjenih imanja ma- nastirskih utemelji vjerozakonski fond za potporu župa, crkvi i škola. Odgoj svećenički stavi takodjer pod državni nadzor osnovavši u tu svrhu centralna sjemeništa. Takovo jedno osnovano bi za Hrvatsku u Zagrebu, no kasnije