Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/11

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


Ludovika II., koji nije ostavio zakonite djece, Ugarska, Hrvatska i Češka zapasti Habsburgovca Ferdinanda.[1] I odista ; češki ga stališi izaberu nakon nekih poteškoća jednoglasno svojim kraljem (23. okt.),[2] ali u Ugarskoj i Hrvatskoj podjoše stvari posvema drugim tijekom. Čim se pročulo, da su Turci ostavili Ugarsku, odmah se stalo pomišljati na popunjenje ispražnjena prijestola. Jegarski biskup, vrijedni Pavao Várday, pomišljao je u prvi mah na poljskoga kralja Žigmunda I., no kad se ubrzo uvjerio o njegovoj tromosti, napusti tu misao, a to samo s tim radije, što je općenito uzelo prevladavati mnijenje, da se izabere kralj domaće, a ne tudjinske krvi. Malo potom pozove erdeljski vojvoda Ivan Zapoljski ukupno plemstvo, županije i gradove za 14. oktobra u Tokaj na dogovor. I odista medju ostalima nadjoše se ovdje temešvarski župan i čuvar krune Petar Perényi,[3] onda glasoviti pravnik i bivši palatin Stjepan Verböczy i već pomenuti biskup Pavao Várday. Kako bijaše u taj čas erdeljski vojvoda sa svojom vojskom (oko 10.000 momaka) faktični gospodar situacije, a i privrženici bivše kraljevske stranke ponajvećim dijelom osta-


  1. Kralj Ludovik II. imao je nezakonita sina Ivana Lantoša, koji je od milosti Ferdinandove živio u Požunu, a umro oko 1568. Na njega se dakako nije mogao obzir uzeti s tim više, što je 1526. bio još dijete. (Gl. o njem članak Brunszvikov u „Tört. tár" 1895. i Acsády: Magyarorszdg pénzügyei I. Ferdinand uralkodása alatt. Bpst 1888., 186.)
  2. Okrunjen bi tek 24. februara 1527.
  3. Drugi čuvar bijaše sam Ivan Zapoljski.