Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/24

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


16 BOJNI BROD ali sva ta sredstva nisu dosada mogla istisnuti bojni brod s otvorenog mora i otjerati ga s pučine u luke te mu pre­ oteti vladanje na blizim i na najdaljim morima. Bojnom brodu mnogo pomažu i svi ostali dijelovi modernih flota: nosači aviona, krstarice, razarači, podmornice i t. d., ali bojni brodovi tvore danas baš kao i prije glavni dio i je­ zgru snage na mOru, pa se bez njih ne može pomisliti pra­ vilan i veći rad svih ostalih flotnih jedinica, izvršavanje kakvih znatnijih operacija na otvorenom moru, zaštita prekomorskih putova i t. d. , ukratko bez njih je nemoguće uspješno vršiti sve one funkcije, koje se razumijevaju pod pomorsko-strateškim pojmom vladanja morima. Džepni bojni brod prikazuje umanjenu varijantu pra­ voga bojnog broda. Ideja za ovaj tip nastala je u Njema­ čkoj, i to u doba, kada je izgradnja većih ratnih brodova bila zabranjena pojedinim klauzulama versailleskog ugo­ vora. Da tome doskoči i omogući svojoj floti, da ipak ima i bojne brodove, nastojala je Njemačka izgraditi jedan tip sa što jačim naoružanjem i zaštitom, a sa što manjim deplacementom. U svemu su u Njemačkoj konstruirana tri ovakva broda, i to »Deutschland«, »Admiral Sche er« l »Admiral Graf von Spee«. Kod izgradnje je primjenjivan naročit sistem konstrukcije sa što većom upotrebom vare­ nja, glavni brodski strojevi bili su isključivo motori, u ve­ likoj mjeri i gdje god se moglo upotrijebio se laki metal i t. d . Na taj se način postiglo, da se na brodovima od 10.000 tona mogla smjestiti razmjerno jaka artilerija i do­ bar oklop, i da se polučila brzina do 26 čvorova, kod eko­ nomskih brzina bio je i akcioni radius vrlo znatan. Naro­ čito je ovo posljednje omogućivalo i obećavalo i vrlo do­ bru upotrebu ovih jedinica u trgovačkom ratu na oceanima to više, što su te j edinice bile artilerijski znatno jače od krstarica, koje su in~če predviđene za zaštitu konvoja. Međutim prema dosr Jašnjim ratnim iskustvima, koja Sl1 naročito potvrđena u bitki pred La Platom, pokazale su s:: i neke mane džepnog bojnog broda, napose u pogledu za­ štite kao i u pogledu strojeva i razvijanja brzine. »Graf von Spee« zadao je svojom jakom artilerijom teške udarce protivničkim krstaricama, ali je i sam bio vrlo oštećen te je morao uploviti u Montevideo. Čini se, da se i u Njema­ čkoj nije suviše očekivalo od tih brodova, pa se zato već prije početka rata prešlo na gradnju pravih bojnih brodova. Glavne karakteristike njemačkih dž. b. b . su ove: de­ placement oko 10.000 tona, 6 topova od 280 mm, 8 od 150 mm, 6 protuaeroplanskih od 105 mm uz veći broj automat­ skih topova, 8 torpednih cijevi od 533 mm i konačno dva ukrcana aviona. Akcioni radius iznosi oko 10.000 pom. mi­ lja, a kod eko brzine maksimalna brzina 26 čv. Ar. P. BOJNIčić, 1. Ivan, pl. Kninski, * Valpovo 24. XII. 1858, t Zagreb ll. VI. 1925. Pučku školu i nižu gimnaziju učio je u Osijeku, a završio ju je u Budimpešti, gdje je na tamošnjem sveučilištu učio pravo i filozofiju, baveći se i poviješću. G. 1879 imenuje ga ban Mažuranić pristavom ar­ heološkog muzeja u Zagrebu, a 1880 postaje doktor filozo­ fije na osnovi disertacije na madžarskom jeziku Krivotvo­ renje isprava u srednjem vi­ jeku, koja je izašla iste godi­ ne u Zagrebu. G . 1882 postaje lektor madžarskog jezika na filozofskom fakultetu u Za­ o grebu, a od 1887-1889 bio je IVAN BOJNIć1ć narodni zastupnik u hrvatskom saboru kao član Narodne stranke, koja je podupirala Khuena. Arhivarom i ravnateljem zemaljskog arhiva u Zagrebu imenovan je 1892, a 1910 dobiva naslov javnog izvanrednog profesora. z B. se naročito bavio numizmatikom i epigrafikom, genea­ logijom kao i poviješću i kulturnom poviješću. Pisao je na hrvatskom, madžarskom i njemačkom jeziku u različitim dnevnim i znanstvenim listovima te beletrističkim časo­ pisima. Osebito je zaslužan za uređenje državnog arhiva II Zagrebu. Uređuje 1 osniva Kroatische Revue, Vjesnik kr. zem. arhiva i druge časopise. Prva njegova rasprava izašla je u Vijencu 1878 pod naslo­ vom Povijest, oblik i uporaba prstenja kod starih naobraženih - BOJOVIĆ VJERA BOJNIčlć. Gračani (Bakrorez) naroda. Od ostalih djela, rasprava i članaka najznatnija su mu ova: Hrvati na bečkom sveučilištu u XIV. i XV. vijek,j (Vienac 1879); Židovi u Hrvatskoj u X. vieku (Vienac 1879); Hrvatski starinar u XVll. vieku (Nikola Drašković) u Vje­ sniku hrv. arh. društva 1880; Rimski natpis u Varaždinskih Toplicah (Vjesnik hrv. arh. društva 1882); Grbovnica kralje­ vine Slavonije (Vjesnik hrv. arh. društva 1896); Pravo na­ sljedstva kuće Habsburške na hrvatsko priestolje i izbor Ferdinanda l (Prosvjeta 1897 i posebni otisak); Prilog po­ vjesti hrvatskog plemstva (Vjesnik zem. arhiva 1899). Veliko je njegovo historijsko heraldičko djelo Der Adel von Kroa­ tien und Slavonien (Ni.irnberg 1899). Druge su mu rasprave: Jakov Bribirski od plemena Šubić (Vjesnik zem. arhiva 1899); Historički razvoj plemstva (Prosvjeta 1900); iV e;zda­ ne isprave o progonu vještica u Hrvatskoj (Vjesnik zem. arhiva 1901, 1904, 1905); Kratka povjest Hrvata za mladež pučkih škola (Zagreb 1907); Listine hrv. narodne dinastije u kr. zem. arhivu u Zagrebu (Prosvjeta 1911); Xekolikr) neizdanih listina XlIl. vijeka (Vjesnik zem. arhiva 1911). Brojni su mu članci vrlo interesantnog sadržaja razasuti po Jutarnjem Listu, Obzoru i drugim listovima. a zadnji mu je bio članak iVešto o hrvatskom saboru XVllI. viieka u Obzoru od 3. IV . 1925 . Na njemački jezik preveo je Povijest Bosne od Vj. Klaića (Geschichte Bosniens, Leipzig 1885). LIT.: t Dr. Ivan BOj-ličić Kninski, Vjesnik kr. državnog arhiva u Zagrchu. II .• 1926. S. A. 2. Stjepan, * Zagreb 6. II. 1884, t Zagreb 28. II . 1927, sin Ivanov, karakterni glumac i komičar zagrebačke drame, u kojoj je djelt.vao od 1907, kad je za ljubav kazališta napustio nauku filozofije. Najistaknutije uloge: Grga (Gra­ ničari), Vuk (Dubravka), Polonije (Hamlet), Tobija (Na tri kralja). Igra mu bijaše prodahnuta prirođenom dobro­ dušnošću i naravnim humorom. S. B. 3. Tomaš, pl . od Plavna, potječe po svoj prilici »de genere Buchich«. Bio je skrbnik djeci bana Matka Talovca. Spominje se kao »banovac Dalmacije i Hrvat'«, pošto je u listopadu 1451 naslijedio u toj časti buntovnoga Tomaša Tvrtkovića. Kada je poslije smrti bana Petra Talovca ostala banska čast neko vrijeme nepopunjena, vrši B. ban­ ske poslove. U borbi protiv Ulrika Celjskog i hercega Stjepana Vukčića Kosače on je na strani njihovih protiv­ nika, koje pomažu Mlečani i Dubrovčani. štoviše, mletački knez u Sp"titu sklapa s Tomašem ugovor protiv hercega Stjepana i stavlja pod zaštitu republike sv. Marka Klis. Sinj, Čačvinu, Petrovac, Ključ, Knin i Lab, koji su pri­ padali pokojnomu banu. G . 1456 morade se banovac To· maš pokoriti banu knezu Ulriku i predati mu Knin i Lab. LIT.: I. Bojni<;ić. Der Adel von Kroatien und Slavonien, Niirnberg 1899; V. Klaić. Povjest Hrvata, II . , 2. , Zagreb 1901. S. A. 4. V jera, * Zagreb 27. I . 1883, hrvatska slikarica i grafi­ čarka, kći Ivana B. Učila je u Beču, gdje su joj bili učitelji Tina Blau, F . Seligmann, Gustav Klimt i H. Tichy, a kasnije u Zagrebu kod T. Krizmana. Zbog studija proputovala je Italiju, Njemačku i Belgiju. Priklonivši se gotovo isklju­ čivo grafici izradila je velik broj bakroreza, bakropisa, dr­ voreza, monotypa, litografija i crteža, kojima su motivi vedute i krajolici iz Zagreba, Hrvatskog Zagorja i Hrvat­ skog Primorja. U posljednje vrijeme izradila je kao či­ novnik Hrvatskog državnog arhiva među ostalim Knjigu gradskih grbova. A. J-k. BOJOVIć Petar, * .Miševići, 4. VII . 1858, porijeklom Vasojević. Stupio u vojnu akademiju po svršetku gimna­