Statut Međunarodnog suda

STATUT MEĐUNARODNOG SUDA

Članak 1.

Međunarodni sud, ustanovljen Poveljom Ujedinjenih naroda kao glavni sudski organ Ujedinjenih naroda, konstituirat će se i djelovati prema odredbama ovoga Statuta.

Glava I.

USTROJSTVO SUDA

Članak 2.

Sud je zbor nezavisnih sudaca izabranih, bez obzira na njihovo državljanstvo, između osoba najvišega moralnog ugleda, koje ispunjavaju uvjete što se u njihovim zemljama traže za obavljanje najviših sudačkih služba, ili su pravnici, priznati kao stručnjaci Međunarodnog prava.

Članak 3.

1. Sud se sastoji od 15 Članova. U njemu ne može biti više od jednog državljanina iste države. 2. Osoba koja bi se s obzirom na Članstvo u Sudu mogla smatrati državljaninom više država, smatrat će se državljaninom one države u kojoj obićno vrši svoja gradanska i politička prava.

Članak 4.

1. Članove suda biraju Opća skupština i Vijeće sigurnosti s popisa osoba koje predlažu nacionalne grupe Stalnoga arbitražnog suda prema odredbama koj~ slijede. 2. Kod Članova Ujedinjenih naroda, koji nisu zastupani u Stalnom arbitražnom sudu, kandidate predlažu nacionalne grupe što ih u tu svrhu imenuju njihove vlade, pod istim uvjetima kao što ih Članak 44. Haške konvencije iz 1907. o mirnom rješavanju međunarodnih sporova propisuje za Članove Stalnoga arbitražnog suda. 3. Opća Skupština na preporuku Vijeća sigurnosti određuje, ako nema posebnog sporazuma, uvjete pod kojima može u izboru Članova Suda sudjelovati država koja je stranka ovoga Statuta, ali nije Članica Ujedinjenih naroda.

Članak 5.

1. Najmanje tri mjeseca prije dana izbora glavni tajnik Ujedinjenih naroda poziva pismeno Članove Stalnoga arbitražnog suda, koji pripadaju državama strankama ovoga Statuta, kao i Članove nacionalnih grupa imenovane na temelju Članka 4, stavak 2, da u određenom roku pristupe, po nacionalnim grupama, predlaganju osoba koje mogu obavljati dužnosti Člana Suda. 2. Nijedna grupa ne može predložiti više od četiri osobe, a od njih najviše dvojicu svojih državljana. Ni u kojem se slučaju ne može predložiti više kandidata nego što je dvostruki broj mjesta koja treba popuniti.

Članak 6.

Preporučuje se svakoj nacionalnoj grupi da prije nego što pristupi tome predlaganju traži mišljenje najvišega sudišta, pravnih fakulteta i visokoškolskih ustanova, akademija svoje zemlje i nacionalnih odjela međunarodnih akademija koje se bave proučavanjem prava.

Članak 7.

1.Glavni tajnik sastavlja abecednim redom popis svih tako predloženih osoba; samo se te osobe mogu birati, osim u slučaju predviđenome u Članku 12, stavak 2. 2. Glavni tajnik podnosi taj popis Općoj skupštini i Vijeću sigurnosti.

Članak 8.

Opća skupština i Vijeće sigurnosti pristupaju izboru Članova Suda nezavisno jedan od drugoga.

Članak 9.

Pri svakom izboru izbornici će imati na umu ne samo da osobe koje treba da budu izabrane moraju pojedinačno ispunjavati tražene uvjete, nego i da u Sudu kao cjelini moraju biti predstavljeni glavni oblici civilizacije i najvažniji pravni sustavi svijeta.

Članak 10.

1. Izabrani su oni kandidati koji dobiju apsolutnu većinu glasova u Općoj skupštini i u Vijeću sigurnosti. 2. Pri glasovanju u Vijeću sigurnosti, bilo za izbor sudaca ili za imenovanje Članova odbora predviđenog dalje u Članku 12, nema nikakve razlike između stalnih i nestalnih Članova Vijeća sigurnosti. 3. U slučaju kad više od jednog državljanina iste države dobiju apsolutnu većinu glasova i u Općoj skupštini i u Vijeću sigurnosti, izabran je samo najstariji.

Članak 11.

Ako poslije prve sjednice, održane radi izbora, ostane još nepopunjenih mjesta, održava se na isti način druga i po potrebi treća sjednica

Članak 12.

1. Ako poslije treće izborne sjednice ostane još nepopunjenih mjesta, može se u svako doba, na zahtjev bilo Opće skupštine ili Vijeća sigurnosti, sastaviti posredovni odbor od šest Članova, od kojih trojicu imenuje Opća skupština, a trojicu Vijeće sigurnosti, da apsolutnom većinom odabere za svako nepopunjeno mjesto po jedno ime, koje će se predložiti Općoj skupštini i Vijeću sigurnosti radi odijeljenog usvajanja. 2. Ako se posredovni odbor jednoglasno sporazumije o bilo kojoj osobi, koja ispunjava tražene uvjete, može njezino ime uvrstiti u svoj popis, ako se i nije nalazilo u popisu prijedloga navedenom u Članku 7. 3. Ako posredovni odbor utvrdi da ne može uspjeti u osiguranju izbora, Članovi Suda koji su već izabrani popunjavaju prazna mjesta u roku što ga određuje Vijeće sigurnosti, odabiranjem između osoba koje su dobile glasove bilo u Općoj skupštini ili u Vijeću sigurnosti. 4. Ako se glasovi sudaca jednako podijele, odlučuje glas najstarijeg suca.

Članak 13.

1. Članovi suda biraju se na devet godina i mogu se ponovno birati; Međutim, što se tiče sudaca izabranih na prvom izboru, mandat petorice sudaca istječe krajem treće godine, a mandat druge petorice sudaca istječe krajem šeste godine. 2. Suci kojih mandat istječe na kraju spomenutih početnih razdoblja od tri i šest godina određuju se ždrijebom što ga vuče glavni tajnik neposredno po završetku prvog izbora. 3. Članovi suda ostaju na dužnosti dok njihova mjesta ne budu popunjena: Oni i poslije te zamjene nastavljaju započeto rješavanje predmeta. 4. Ako koji Član Suda podnese ostavku, ona se upućuje predsjedniku Suda radi dostave glavnom tajniku. Ovim posljednjim priopćenjem mjesto se ispražnjuje.

Članak 14.

Ispražnjena se mjesta popunjavaju na način propisan za prvi izbor, uz rezervu ove odredbe: glavni tajnik pristupa slanju poziva propisanih u Članku 5. u roku od mjesec dana pošto se isprazni mjesto, a dan izbora određuje Vijeće sigurnosti.

Članak 15.

Član Suda izabran na mjesto Člana kojemu mandat nije istekao završava razdoblje mandata svojega prethodnika.

Članak 16.

1. Članovi Suda ne mogu obavljati nikakve političke ili upravne funkcije niti se mogu prihvatiti nekoga drugog zaposlenja profesionalne prirode. 2. U slučaju sumnje odlučuje Sud.

Članak 17.

1. Članovi Suda he mogu ni u kojem predmetu djelovati kao agenti, savjetnici ili odvjetnici. 2. Oni ne mogu sudjelovati u rješavanju nijednoga predmeta u kome su prije sudjelovali kao agenti, savjetnici ili odvjetnici jedne od stranaka, kao Članovi nacionalnog ili Međunarodnog suda, istražnog povjerenstva, ili bilo u kojem drugom svojstvu. 3. U slučaju sumnje odlučuje Sud.

Članak 18.

1. Članovi Suda ne mogu biti razriješeni svoje službe, osim ako su po jednoglasnom mišljenju ostalih Članova prestali ispunjavati tražene uvjete. 2. O tome tajnik Suda službeno obavještava glavnog tajnika. 3. Tim se priopćenjem mjesto ispražnjuje.

Članak 19.

Članovi Suda uživaju u obavljanju svoje službe diplomatske privilegije i imunitete.

Članak 20.

Prije stupanja u službu daje svaki Član Suda u javnoj sjednici svečanu izjavu da će svoje dužnosti obavljati nepristrano i savjesno.

Članak 21.

1. Sud bira svoga predsjednika i potpredsjednika na tri godine; oni se mogu ponovno birati. 2. Sud imenuje svoga tajnika i može se pobrinuti za imenovanje drugih potrebnih službenika.

Članak 22.

1. Sjedište Suda ustanovljuje se u Haagu. Sud, Međutim, može zasjedati i obavljati svoju djelatnost drugdje, kad god to smatra poželjnim. 2. Predsjednik i tajnik borave u sjedištu Suda.

Članak 23.

1. Sud djeluje stalno, osim u vrijeme sudskih praznika, kojih vrijeme i trajanje određuje Sud. 2. Članovi Suda imaju pravo na povremene dopuste, kojih vrijeme i trajanje određuje Sud, vodeći računa o udaljenosti između Haaga i doma svakoga suca. 3. Članovi Suda dužni su biti na raspolaganju Sudu u svakom ćasu, osim kad su na dopustu ili su spriječeni bole§ću ili drugim važnim razlogom, koji su uredno obrazložili predsjedniku.

Članak 24.

1. Ako Član Suda zbog posebnih razloga smatra da ne treba sudjelovati kod suđenja određenoga predmeta, on o tome obavještava predsjednika 2. Ako predsjednik smatra da koji Član Suda ne treba zbog posebnog razloga sudjelovati u određenom predmetu, on ga o tome obavještava 3. Ako se u takvim slučajevima Član Suda i predsjednik ne slažu, odlučuje Sud

Članak 25.

l. Sud obavlja svoje djelatnosti u punom sastavu, osim kad je ovim Statutom izrijekom drugačije određeno. 2. Uz uvjet da se broj sudaca reispoloživih za sastav Suda ne smanji ispod jedanaest. Poslovnik Suda može odrediti da, prema okolnostima i naizmjenice, jedan sudac ili više njih mogu biti oslobođeni od zasjedanja 3. Kvorum od devetorice dostaje za sastav Suda.

Članak 26.

1. Sud može u svako doba ustanoviti jedno vijeće ili više njih, sastavljenih od najmanje tri suca, već kako Sud odredi, za rješavanje određenih vrsta predmeta, npr. predmeta o pitanjima rada i predmeta koji se odnose na tranzit i promet. 2. Sud može u svako doba ustanoviti vijeće za rješenje određenog predmeta. Broj sudaca toga vijeća određuje Sud uz privolu stranaka. 3. Vijeća predviđena ovim Člankom rješavaju ako to zahtijevaju stranke.

Članak 27.

Presuda što je izrekne jedno od vijeća predviđenih u Člancima 26. i 29. vrijedi kao da ju je izrekao sam Sud.

Članak 28.

Vijeća predviđena u Člancima 26. i 29. mogu, uz pristanak stranaka, zasjedati i obavljati svoju djelatnost izvan Haaga.

Članak 29.

Da bi se posao brzo obavljao, Sud sastavlja svake godine vijeće od pet sudaca koje rješava kratkim postupkom kada to stranke zahtijevaju. Osim toga, određuju se dva suca za zamjenjivanje sudaca koji bi bili spriječeni u zasjedanju.

Članak 30.

1. Sud određuje Poslovnikom način na koji obavlja svoju djelatnost. On osobito propisuje svoj postupak. 2. Poslovnik Suda može predvidjeti predsjednike, koji sudjeluju u zasjedanju Suda ili njegovih vijeća bez prava glasa.

Članak 31.

1. Suci državljani svake od stranaka zadržavaju pravo sudjelovati u zasjedanjima u predmetu koji je iznesen pred Sud. 2. Ako Sud ima u svom zboru državljanina jedne od stranaka, svaka druga stranka može imenovati osobu svoga izbora da zasjeda u svojstvu suca. Ta osoba treba da bude odabrana u prvom redu između onih koje su bile predložene sukladno Člancima 4. i 5. 3. Ako Sud nema u zboru nijednog suca državljanina stranaka, svaka stranka može imenovati suca na isti način kao u prethodnome stavku. 4. Ovaj se =====Članak primjenjuje u slučaju iz =====Članaka 26. i 29. U takvim slučajevima predsjednik će zamoliti jednoga ili po potrebi dva od Članova Suda, koji čine vijeća, da ustupe svoje mjesto Članovima Suda državljanima zainteresiranih stranaka, a ako tih nema ili su spriječeni; onda sucima koje napose naznače stranke. 5. Ako više stranaka imaju isti interes, one se računaju, što se tiče primjene prethodnih odredaba, samo kao jedna stranka. U slučaju sumnje odlučuje Sud. 6. Suci, imenovani prema stavcima 2, 3. i 4. ovoga Članka, moraju zadovoljavati odredbe članaka 2, 17 (stavak 2), 2o i 24. ovoga Statuta. Oni sudjeluju u rješavanju pod uvjetima potpune jednakosti sa svojim kolegama.

Članak 32.

1. Članovi Suda primaju godišnju plaću. 2. Predsjednik prima poseban godišnji dodatak. 3. Predsjednik prima poseban dodatak za svaki dan kada djeluje kao predsjednik. 4. Suci imenovani primjenom Članka 31. koji nisu Članovi Suda primaju naknadu za svaki dan kad obavljaju svoje funkcije. 5. Te plaće, dodatke i naknade određuje Opća skupština. Oni se mogu smanjiti za trajanja službe. 6. Plaću tajnika određuje Opća skupština, na prijedlog Suda. 7. Pravilnik, usvojen od Opće skupštine, određuje uvje-te pod kojima se podjeljuju mirovine Članovima Suda i tajniku, kao i uvjete pod kojima Članovi Suda i tajnik dobivaju naknadu svojih putnih troškova. 8. Plaće, dodaci i naknade oslobođeni su od svakog poreza.

Članak 33.

Troškove Suda snose Ujedinjeni narodi na način koji odredi Opća skupština.

Glava II.

NADLEŽNOST SUDA

Članak 34.

1. Samo države mogu biti stranke pred Sudom. 2. Sud može, pod uvjetima što ih propisuje njegov Poslovnik, tražiti od međunarodnih javnih organizacija informacije o predmetima koji su preda nj izneseni, a također prima spomenute informacije koje bi mu podnijele te organizacije na vlastitu inicijativu. 3. Kad se u nekom predmetu što je podnesen Sudu radi o tumačenju temeljnog akta neke Međunarodne javne organizacije ili o tumačenju neke Međunarodne konvencije, usvojene na temelju toga akta, tajnik to priopćuje odnosnoj organizaciji i obavještava je o cijelom pismenom postupku.

Članak 35.

1. Sud je otvoren državama strankama ovoga Statuta. 2. Uvjete pod kojima je on otvoren drugim državama propisuje, ne dirajući posebne odredbe ugovora koji su na snazi, Vijeće sigurnosti tako da ni u kojem slučaju iz toga ne proiziđe za stranke nikakva nejednakost pred Sudom. 3. Kad je država koja nije Članica Ujedinjenih naroda stranka u parnici, Sud određuje prinos za troškove Suda što ih ta stranka mora snositi. Ova se odredba ne primjenjuje ako ta država sudjeluje u snošenju troškova Suda.

Članak 36.

1. Nadležnost Suda proteže se na sve predmete koje mu podnesu stranke, kao i na sve slučajeve koji su posebno predviđeni u Povelji Ujedinjenih naroda ili u ugovorima i konvencijama koji su na snazi 2. Države stranke ovoga Statuta mogu u svako doba izjaviti da, prema svakoj drugoj državi koja prihvati istu obvezu, priznaju kao obvezatnu, ipso facto i bez posebnog sporazuma, sudbenost Suda o svim pravnim sporovima što se odnose na: a) tumačenje nekog ugovora; b) svako pitanje Međunarodnog prava; c) postojanje svake činjenice koja bi, ako se ustanovi, tvorila povredu Međunarodne obveze; d) prirodu ili opseg zadovoljenja koje valja dati za povredu Međunarodne obveze. 3. Naprijed spomenute izjave mogu se dati bezuvjetno ili uz uvjet uzajamnosti od strane više država ili određenih država, ili za određeno vrijeme. 4. Te se izjave polažu kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, koji njihov prijepis dostavlja strankama ovoga Statuta i tajniku Suda. 5. Izjave dane prema Članku 36. Statuta Stalnog suda Međunarodne pravde, koje su još na, snazi, smatraju se Među strankama ovoga Statuta prihvatom obvezatne sudbenosti Međunarodnog suda za preostalo vrijeme njihova važenja i u skladu s njihovim odredbama. 6. U slučaju spora o nadležnosti Suda odlučuje sud.

Članak 37.

Kad god važeći ugovor ili konvencija upućuje na. sud koji bi imala ustanoviti Liga naroda ili na Stalni sud Međunarodne pravde, predmet, između stranaka ovoga Statuta, upućuje se pred Međunarodni sud.

Članak 38.

1. Sud, kojemu je zadaća da njemu podnesene sporove rješava po Međunarodnom pravu, primjenjuje: a) Međunarodne konvencije bilo opće ili posebne, koje ustanovljuju pravila, izrijekom priznata od država u sporu: b) Međunarodni običaj kao dokaz opće prakse, prihvaćene kao pravo; c) opća načela prava, priznata od civiliziranih naroda; d) uz rezervu odredbe Članka 59, sudske rješidbe i naučavanja najpozvanijih publicista različitih naroda kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje pravih pravila. 2. Ova odredba ne dira u ovlast Suda da odlučuje ex aequo et bono, ako se stranke o tome sporazumiju.

Glava III.

POSTUPAK

Članak 39.

1. Službeni su jezici Suda francuski i engleski. Ako se stranke sporazumiju da se cijeli postupak vodi na francuskom. presuda se izriče na tom jeziku. Ako se stranke sporazumiju da se cijeli postupak vodi na engleskom, presuda se izriče na tom jeziku. 2. U nedostatku sporazuma o tome koji će se jezik upotrijebiti. stranke se u raspravi mogu služiti jezikom kojemu daju prednost: presuda Suda izriče se na francuskom i na engleskom jeziku. U tom slučaju Sud u isto vrijeme naznačuje koji će od ta dva teksta biti mjerodavan. 3. Na zahtjev bilo koje stranke Sud odobrava da se ta stranka služi drugim jezikom osim francuskog ili engleskog.

Članak 40.

1. Predmeti se iznose pred Sud, ovisno o slučaju, bilo notifikacijom pristatne pogodbe ili tužbom, što se upućuje tajniku; u oba slučaja valja naznačiti predmet spora i stranke. 2. Tajnik odmah priopćuje tužbu svim zainteresiranima. 3. On također o tome obavještava Članove Ujedinjenih naroda preko glavnog tajnika i druge države koje imaju pravo izaći pred Sud.

Članak 41.

1. Ako drži da to zahtijevaju prilike, Sud je ovlašten naznačiti koje mjere treba privremeno poduzeti da se sačuva pravo svake stranke. 2. U očekivanju konačne presude naznačenje tih mjera priopćuje se smjesta strankama i Vijeću sigurnosti.

Članak 42.

1. Stranke zastupaju agenti. 2. Njima mogu pred Sudom pomagati savjetnici ili odvjetnici. 3. Agenti, savjetnici i odvjetnici stranaka pred Sudom uživaju privilegije i imunitete, potrebne za nezavisno obavljanje njihovih dužnosti.

Članak 43.

1. Postupak ima dva dijela: pismeni i usmeni. 2. Pismeni postupak obuhvaća priopćenje pripremnih podnesaka, odgovora i, prema potrebi, protuodgovora, kao i svih dokaznih spisa i isprava sudu i strankama. 3. Ta se priopćenja upućuju preko tajnika prema redu i u rokovima koje utvrdi Sud. 9. Svaki spis koji podnese jedna od stranaka mora se priopćiti drugoj stranki u ovjerenom prijepisu. 5. Usmeni postupak sastoji se u tome da Sud saslušava svjedoke, vještake, agente, savjetnike i odvjetnike.

Članak 44.

1. Za svako priopćenje drugim osobama, osim agenata, savjetnika i odvjetnika, Sud se obraća izravno vladi države na području koje treba izvršiti priopćenje 2. Isto vrijedi ako treba pribaviti dokazna sredstva na licu mjesta.

Članak 45

Raspravom rukovodi predsjednik, a ako on ne može predsjedati, potpredsjednik; ako su oba spriječena, predsjedava najstariji nazočni sudac.

Članak 46.

Rasprava je javna, osim kad Sud drukčije odluči ili kad obje stranke zahtijevaju da se javnost. isključi

Članak 47.

1. O svakoj se raspravi vodi zapisnik, koji potpisuju tajnik i predsjednik: 2. Jedino je taj zapisnik mjerodavan.

Članak 48.

Sud odlučuje o vođenju parnice, određuje oblike i rokove u kojima svaka stranka mora dati zaključne prijedloge i poduzima sve mjere u svezi s izvođenjem dokaza.

Članak 49.

Sud može, čak i prije početka rasprave, tražiti od agenata da predlože svaku ispravu i da dadu svako razjašnjenje. Svako odbijanje ustanovljuje se zapisnički.

Članak 50.

Sud može u svako doba povjeriti istragu ili vještačenje svakoj osobi, zboru, uredu, povjerenstvu ili organu po I svom izboru.

Članak 51.

Tijekom rasprave postavljaju se svjedocima i vještacima sva potrebna pitanja pod uvjetima koje određuje Sud Poslovnikom, navedenim u Članku 30.

Članak 52.

Pošto je primio dokaze i svjedočanstva u rokovima što ih je odredio, Sud može otkloniti svako novo svjedočenje ili ispravu koje bi mu jedna od stranaka htjela predložiti bez privole druge stranke.

Članak 53.

1. Kad jedna od stranaka ne pristupi ili propusti braniti svoju stvar, druga stranka može tražiti od Suda da presudi u njezinu korist. 2. Prije nego to učini, Sud se mora uvjeriti ne samo o tome da je nadležan sukladno odredbama članaka 36. i 37, nego i o tome da je zahtjev stvarno i pravno osnovan.

Članak 54.

1. Pošto su agenti, savjetnici i odvjetnici pod vodstvom Suda završili izlaganje predmeta, predsjednik objavljuje da je rasprava zaključena. 2. Sud se povlači na vijećanje. 3. Vijećanja Suda tajna su i ostaju tajna.

Članak 55.

1. Odluke Suda donose se većinom glasova nazočnih sudaca. 2. U slučaju podjele glasova odlučuje glas predsjednika ili onoga koji ga zamjenjuje.

Članak 56.

1. Presuda treba da bude obrazložena. 2. Ona navodi imena sudaca koji su sudjel6vali u njezinu donošenju.

Članak 57.

Ako presuda u cijelosti ili djelomice ne izražava jednoglasno mišljenje sudaca, svaki sudac ima pravo da dade svoje posebno mišljenje

Članak 58.

Presudu potpisuju predsjednik i tajnik. Ona se čita javnoj sjednici, pošto su agenti propisno obaviješteni.

Članak 59.

Presuda Suda obvezatna je samo za stranke spora i za slučaj koji je riješila.

Članak 60.

Presuda Suda je konačna i bez priziva. U slučaju spora o smislu i domašaju presude, Sudu pripada pravo da je tumači na zahtjev svake stranke.

Članak 61.

1. Revizija presude može se zahtijevati samo na temelju otkrića neke činjenice takve prirode da bi odlučujuće djelovala, a koja je prije izricanja presude bila nepoznata Sudu i stranki koja traži reviziju, a da pri tom to neznanje nije ona skrivila. 2. Postupak revizije otvara se presudom Suda, koja izrijekom ustanovljuje postojanje nove činjenice, priznaje joj značenje koje daje osnova reviziji i na tom temelju proglašuje zahtjev prihvaćenim. 3. Sud može otvaranje postupka revizije uvjetovati prethodnim izvršenjem presude. 4. Zahtjev za reviziju valja postaviti najkasnije u roku od šest mjeseci poslije otkrića nove činjenice. 5. Nikakav zahtjev za reviziju ne može se staviti pošto je protekao rok od deset godina od dana presude.

Članak 62.

1. Ako neka država smatra da je za nju u pitanju interes pravne prirode, ona može uputiti Sudu zahtjev za intervenciju. 2. O tom zahtjevu odlučuje Sud.

Članak 63.

1. Kad god se radi o tumačenju konvencije koje su stranke druge države osim parničnih stranaka, tajnik smjesta obavještava sve te države. 2. Svaka od njih ima pravo intervenirati u parnici, ali ako se posluži tim pravom, tumačenje sadržano u presudi jednako je i za nju obvezatno.

Članak 64.

Ako Sud drukčije ne odluči, svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Glava IV.

SAVJETODAVNA MIŠLJENJA

Članak 65.

1. Sud može dati savjetodavno mišljenje o svakom pravnom pitanju na zahtjev bilo kojeg organa ili ustanove koji budu Poveljom Ujedinjenih naroda ili u skladu s njezinim odredbama ovlašteni da traže to mišljenje. 2. Pitanja o kojima se traži savjetodavno mišljenje Suda izlažu se Sudu pismenim podneskom, koji točno postavlja pitanje o kome se traži mišljenje; tomu se prilažu sve isprave koje mogu služiti za razjašnjenje pitanja.

Članak 66.

1. Tajnik smjesta priopćuje podnesak, kojim se traži savjetodavno mišljenje, svim Državama koje imaju pravo izići pred Sud. 2. Osim toga, tajnik, posebnim i izravnim priopćenjem, obavještava države koje imaju pravo izići pred Sud i sve Međunarodne organizacije koje po mišljenju Suda, ili ako on ne zasjeda po mišljenju predsjednika, mogu dati informacije o tom pitanju, da je Sud pripravan primiti pismene izjave u roku koji određuje predsjednik ili saslušati usmene izjave u javnoj sjednici, koja se ima održati u tu svrhu. 3. Ako jedna od tih Država nije primila posebno priopćenje navedeno u stavku 2. ovoga Članka, a izrazi želju da podnese pismenu izjavu ili da bude saslušana, o tome odlučuje Sud. 4. Države i organizacije koje su dale pismene ili usmene izjave smiju raspravljati o izjavama drugih država ili organizacija u obliku, opsegu i roku koje u svakom pojedinom slučaju određuje Sud ili, ako on ne zasjeda, predsjednik. U tu svrhu tajnik na vrijeme priopćuje pismene izjave državama i organizacija na koje su i same dale slične izjave.

Članak 67.

Sud proglašuje svoja savjetodavna mišljenja u javnoj sjednici, o kojoj su prethodno obaviješteni glavni tajnik i predstavnici neposredno zainteresiranih Članova Ujedinjenih naroda, drugih država i međunarodnih organizacija.

Članak 68.

U obavljanju svojih savjetodavnih funkcija Sud se, osim toga, rukovodi odredbama ovoga Statuta koje se primjenjuju u parnicama, ukoliko smatra da je njihova primjena umjesna.

Glava V.

IZMJENE

Članak 69.

Izmjene ovoga Statuta vrše se po istom postupku koji je predviđen za izmjene Povelje Ujedinjenih naroda, uz rezervu odredaba koje bi na preporuku Vijeća sigurnosti usvojila Opća skupština o sudjelovanju onih država koje su stranke ovoga Statuta, ali nisu Članice Ujedinjenih naroda.

Članak 70.

Sud može pismenim priopćenjima glavnom tajniku predlagati, u svrhu razmatranja u skladu s odredbama Članka 69, izmjene ovoga Statuta koje smatra potrebnima.