Deh, vila, ki t' ne ljubi
iz prava srca služi,
je tvrdji od kamena,
nestalnij' od vrimena.
Oh, duša draga, ojme,
ako te ljubim,
ako te služim,
srce pović za me.
Deh, vila, ki te čuje,
lipotu razmišljuje
ter za te ne pogiba,
nima krv, srce nima.
Ufanje moje, ojme,
ak pogibam,
ak zdvojavam,
ljubav govor za me.
Oh, draga, ja te prosim
i z dušom, s telom molim
tugam mojim polahčanje,
vnogim suzam smilovanje.
Milošću jednu, ojme,
il s pogledom
il s besedom
privol jednuč za me!
