Prijeđi na sadržaj

Sedam anđela i sedam nevolja

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Sedam anđela i sedam nevolja












  • 15 1 I ja vidjeh u nebu jedan drugi:
znak, velik i čudesan:
Sedam *anđela držaše sedam
nevolja,
posljednjih, jer u njima se
ispunjava
gnjev Božji.
  • 2 I ja vidjeh kao jedno more od
kristala izmiješanog s vatrom.
Uspravljen na moru od kristala,
pobjednik zvijeri, njene slike i
brojke njenog imena, držaše
harfe Božje.
  • 3 Oni pjevaše hvalospjeve o
Mojsiju, sluzi Božjem, i
hvalospjev
o janjetu:
Velika i divna su djela tvoja,
Gospodine Bože Sve-Mogući.
Pravedni i istiniti putovi su
tvoji, Kralju naroda.
  • 4 Tko te se ne bi bojao, Gospodine,
i ne bi slavio tvoje *ime?
jer, ti sam jesi svet.
Svi će narodi doći i pokloniti se
pred tobom, jer tvoje su se
presude očitovale.
  • 5 Po tome ja vidjeh:
*Templ koji štitiše šator
svjedočenja otvori se u nebu,
  • 6 i sedam anđela koji držaše sedam
nevolja iziđe iz templa;
oni bijahu odjeveni čistim lanom,
blistaj ući, u struku stegnuti
jednim zlatnim pojasom.
  • 7 Jedna od četiri životinje dade
sedmorici anđela sedam zlatnih
kupa, ispunjenih gnjevom Boga
koji živi iz vjekova u vjekove.
  • 8 I templ bi ispunjen dimom
zbog slave Božje i njegove sile.
I nitko ne mogaše ući u templ
sve do ispunjenja sedam nevolja
od sedam anđela.
Sedam kupa
  • 16 1 I ja začuh jedan krupni glas
koji, iz *templa, govoraše
sedmorici anđela:
Idite i saspite na zemlju sedam
kupa gnjeva Božjeg.
  • 2 I prvi pođe i izli svoju kupu
na zemlju. Jedan pogubni zloćudi
čir udari ljude koji nosiše
oznaku zvijeri i koji obožavaše
njenu sliku.
  • 3 Drugi izli svoju kupu na more:
ono postade kao krv jednog
umrlog, i sve što bi u moru,
imaše dah umirućeg života.
  • 4 Treći izli svoju kupu na rijeke
i izvore vodâ: Oni postadoše
od krvi.
  • 5 I ja začuh anđela voda
koji govoraše:
Ti si pravedan, ti koji jesi i koji
bijaše, sveti.
  • 6 Pošto su oni prolili krv *svetih i
*proroka, to je jednako krv koju
si ti njima dao piti.
Oni to zaslužuju!
  • 7 I ja začuh *oltar koji govoraše:
Da, Gospodine Bože Sve-Mogu-
ći,
tvoje presude su pune istine i
pravednosti.
  • 8 Četvrti izli svoju kupu na sunce:
i bi mu dano spaliti ljude
njegovom
vatrom.
  • 9 I ljudi bijahu spaljivani jednom
snažnom vr ućnom; oni huliše
*ime
Božje koji ima vlast nad tim
nevoljama,
ali, oni se ne pokajaše za iskazati
mu slavu.
  • 10 Peti izli svoju kupu na prijestolje
zvijeri:
njeno kraljevstvo bi time potopljeno
u tminama.
Ljudi grizoše jezik od boli;
  • 11 oni huliše Boga nebeskog zbog
svojih patnji i svojih čireva,
ali, ne pokajaše se od svojih
djela.
  • 12 Šesti izli svoju kupu na veliku
rijeku Eufrat1: voda time bi
isušena
za pripremiti put kraljevima koji
dolaze s Istoka.
  • 13 Tada, iz usta zmajevih, iz usta
zvijerinjih i usta lažnog proroka,
ja
vidjeh izići tri nečista duha,
poput kakvih žaba.
  • 14 To su, naime, duhovi *zloduha.
Oni ispunjavaju čuda, a pođoše
oni
pronaći kraljeve cijelog svijeta,
da bi ih sakupili za boj u veliki
*dan
Boga Sve-Mogućeg.
  • 15 Evo, ja dolazim kao jedan tat.
Sretni ono koji bdiju i čuvaju svoju
odjeću, da ne idu nagi i ne dopuste
vidjeti svoju golotinju.
  • 16 Oni ih sakupiše u mjestu koje
se na hebrejskom zove
Harmagedon1.
  • 17 Sedmi izli svoju kupu u zrak,
a, iz templa iziđe snažan glas
koji dolaziše iz prijestolja.
On govoraše: svršeno je!
  • 18 Tad nastade svijevanje, glasanje
i grmljavine, i jedan potres
zemlje tako silovit da nikad ne
bijaše njemu jednakog otkad je
čovjek na zemlji.
  • 19 Veliki grad se razbi u tri dijela
i gradovi naroda se survaše.
Tada, Bog se sjeti Babilonije
velike,
za dati joj kupu uzavrelog vina
njegove srdžbe.
  • 20 Svi otoci pobjegoše i planine
nestadoše.
  • 21 Tuče teške kao što su talenti2
padoše s neba na ljude,
i ljudi huliše Boga zbog nevolje
od
tuče,
jer, ta nevolja bijaše posebice
strašna.