Deh, ruka ljubljena,
iz čista mlika stvorena,
milo priziva,
slobodu vsaku udil zadobiva.
Jur srce ranjeno,
na poklon umiljeno,
tvojoj dragosti
valuje rado svoje zmožnosti.
Da b' jednuč sujeno,
z milošćom privoljeno,
oh, celovati,
navik ti hoću službu aldovati!
Deh, ruka blažena,
prom snigu prispodobljena,
oblada belosti,
kak dragih srcev vse ljubeznosti.
Je l' kada viditi
brez duše telo živiti?
Ah, ni moguće,
brez tebe srce je pogibuće.
Neg jednuč kušnuti,
predraga, k sebi stisnuti
daj dopušćati,
življenje hoću vesel dokončati.
