Rezolucija VI. Hrvatskoga iseljeničkog kongresa

Rezolucija VI. Hrvatskoga iseljeničkog kongresa autor: nepoznat

Sa VI. Hrvatskoga iseljeničkog kongresa od 27. do 30. lipnja 2024. u Puli. Preuzeto s poveznice

REZOLUCIJA

1. Sudionici Kongresa posebno su pozdravili dolazak ministra novoosnovanoga Ministarstva demografije i useljeništva g. Ivana Šipića na Kongres, vjerujući kako će ovo Ministarstvo bitno podići razinu razumijevanja, provođenja i strateškoga odlučivanja vezanoga uz demografsku obnovu i povratak. Poticanje zajedničkoga djelovanja svih institucija predmetnoga područja, iznalaženje novih načina povezivanja s iseljenom Hrvatskom i općenito stalno političko potvrđivanje važnosti iseljeništva, njegova povratka i uključivanja u ukupni život u Hrvatskoj, postaju i ostaju zajednički strateški zadaci i ciljevi.

2. Zaustavljanje daljnjega iseljavanja te planiranje i provođenje intenzivnijega povratka iseljenih Hrvata poticajnim modelima zahtijeva suočavanje državnoga vrha s razlozima masovnoga iseljavanja te potrebu kreiranja populacijske politike kojom će se potaknuti ozbiljniji povratak iseljenih hrvatskih građana. Potrebno je putem mrežnih hrvatskih sustava i baza u zemljama odlazaka (poglavito katoličkih misija i župa, diplomatskih i konzularnih predstavništava, športskih i kulturnih društva…) te povezivanjem s predstavnicima lokalnih zajednica iz kojih su iseljenici i njihove obitelji otišli iz Hrvatske, planirati povratnički potencijal. Postizanje novoga sklada i boljega načina života povratkom postaje smisao političkoga, izvršnog i povratničkoga djelovanja.

3. Potreba razvoja kulture povratka i vjerovanje u povratak među hrvatskim iseljenicima i svim ostalim sudionicima procesa, osnovna je pretpostavka izvršnoga djelovanja. Postojeći veliki interes za povratkom među Hrvatima Latinske Amerike, nužno je pretvoriti u stvarni povratak treće ili četvrte iseljeničke generacije. Nije to povratak u Hrvatsku nakon privremenoga rada, već useljenička želja dolaska u zemlju svojih predaka, pa je zato važno postaviti poticajni investicijski povratnički model i podići ga na stratešku nacionalnu razinu izvršnoga i zakonodavnoga djelovanja.

4. Hrvatsko iseljeništvo je osnova podizanja i očuvanja identitetskoga vrijednosnog sustava i nesporan zalog demografskoga nastavka i opstanka. Zato je važno odmah osmisliti i provoditi poticajni model uključivanja hrvatskoga iseljeništva u društveni, politički i ukupni život u Hrvatskoj. Povratnike druge i treće generacije hrvatskih iseljenika, primjenom poticajnoga modela, potrebno je zapošljavati u institucijama poput Hrvatske matice iseljenika, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Ministarstva za demografiju i useljeništvo i sličnima te time potvrditi ozbiljnost pristupa.

5. Suočavanjem s velikim demografskim, migracijskim i povratničkim izazovima i njihovim posljedičnim uvjetovanostima, Republika Hrvatska mora ozbiljnost postupanja potvrditi i izdvajanjem odgovarajućih materijalnih sredstava sukladno značenju problematike. Primarno se to odnosi na kulturne, znanstvene i sveučilišne ustanove u Hrvatskoj, koje na temelju svojih stručno-znanstvenih programa razvijaju suradnju s hrvatskim iseljenicima, njihovim udrugama i društvima te istaknutim pojedincima.

6. Hrvatski iseljenici su tijekom cijele svoje teške i mukotrpne povijesti pokazali i iznad svega dokazali odanost domovini Hrvatskoj, a njihova borba je u očuvanju hrvatskog nacionalnoga, kulturnog, vjerskog i ukupnoga identiteta jasno prepoznata u svijetu. Iseljenički doprinos Domovinskom ratu i njihove stalnorastuće novčane doznake zadnjih desetak godina, potvrda su neupitnoga iseljeničkog idealizma prema Hrvatskoj, pa su sudionici 6. Hrvatskog iseljeničkog kongresa uvjerenja kako hrvatski iseljenici predstavljaju golemi demografski, investicijski, akademski, športski i svaki drugi potencijal za budućnost Hrvatske.

7. Republika Hrvatska u uključivanju hrvatskoga iseljeništva u ukupni život u Hrvatskoj posebnu pažnju treba posvetiti povratku i uključivanju hrvatskih znanstvenika u iseljeničkim redovima, potvrđenih svojim radom i odnosom u zemlji prebivanja i nespornim idealizmom prema zemlji svojih predaka.

8. Država treba osnovati „Hrvatski useljenički fond“ kao stratešku osnovu planiranja i provođenja povratka te posebno funkcionalnoga odnosa domovinske i iseljene Hrvatske. Hrvatski bi se useljenički fond ustrojio po uzoru na slične modele koji se primjenjuju u razvijenim i uređenim zemljama s brojnim iseljeništvom. Razvijanjem poticajnoga investicijskog modela stvaraju se temelji povratka i privlačenja iseljeničkih investicija, čiji potencijal potvrđuju godišnje doznake. Upravljanje Fondom mora se temeljiti na skladu i suglasju političkih, iseljeničkih i znanstvenih predstavnika, kao potvrda konačnog jedinstva na kojem se gradi hrvatski nastavak i opstanak.